Zastupljenost tradicionalnih i suvremenih metoda u nastavi likovne umjetnosti

U ovom radu istražene su tradicionalne i suvremene metode te njihov odnos i učestalost korištenja u nastavi Likovne umjetnosti u srednjim školama grada Osijeka. U tu svrhu provedeno je istraživanje kako bi se ispitala zastupljenost tradicionalnih i suvremenih metoda u nastavi Likovne umjetnosti. S obzirom na potrebe suvremenog društva u školama se potiče primjena suvremenih nastavnih metoda koje su se pokazale učinkovitije, a njihov je cilj usmjerenost na učenika, a ne na nastavnika. Takva nastava podrazumijeva razmjenu informacija, formiranje kritičkog mišljenja, učenici samostalno rješavaju probleme, naglasak se stavlja na razumijevanje i primjenu nastavnog gradiva, rad na projektima, aktivno učenje zasnovano na istraživanjima, korištenje multimedije i simulacija više osjetila. Najčešća prednost ovakvog načina rada je aktivnost i zainteresiranost učenika, iskustveno djelovanje, razvoj samostalnosti, samopouzdanja, odgovornosti, analitičkog duha, etičkog mišljenja i dr. Svi ispitanici smatraju da suvremene nastavne strategije mogu provesti u učionici. Najučinkovitijim smatraju suvremeni pristup nastavi i primjećuju brojne prednosti od kojih najčešće ističu aktivnost i zainteresiranost učenika, dok kao najveći nedostatak ističu nedostatak vremena u satnici i planu i programu