Aleksandar Rankovic and the functioning of the State Security Administration (UDBA) from 1944 to 1966

Odjeljenje za zaštitu naroda (OZN-a) bila je jugoslavenska sigurnosno-obavještajna služba koju je Tito osnovao u Drvaru 13. svibnja 1944. godine. Prilikom osnivanja naznačeno je da će se OZN-a baviti obavještajnim i kontraobavještajnim djelovanjem, no njezina prava funkcija bila je pomoć u uspostavi i očuvanju komunističkog poretka u Jugoslaviji. Nakon reorganizacije 1946. godine, OZN-a je svoje djelovanje nastavila pod nazivom Uprava državne bezbjednosti (UDB-a). Od početka je bila popunjavana najtvrdokornijim komunistima na čelu s Aleksandrom Rankovićem. Velike zasluge OZN-a odnosno UDB-a stekla je još za vrijeme rata u obračunu s narodnim neprijateljima, a kasnije u obračunu sa svim političkim protivnicima komunističke partije. Također, UDB-a je služila i kao sredstvo kontrole nad samom partijom. Bila je izvor moći za njezinog rukovoditelja Aleksandra Rankovića koji je svoj vrhunac doživio 1963. godine kada ga je Tito imenovao potpredsjednikom Republike. Činilo se kako će upravo on biti nasljednik Tita, no zbog različitih okolnosti Tito se odlučio na smjenu Rankovića. Na Četvrtoj sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije koja se održala na Brijunima u lipnju 1966. godine iznesene su brojne optužbe na račun UDB-e i Rankovića od kojih je najznačajnija bila prisluškivanje najviših državnih i partijskih dužnosnika, uključujući i samoga Tita. Brijunski plenum značio je politički kraj Rankovića te otvaranje puta reformama ne samo službe sigurnosti već i Saveza komunista Jugoslavije