Genetski modificirana hrana u odnosu na organsku poljoprivredu.

Ovaj rad analizira GMO i organsku proizvodnju hrane. Razlog odabira ove teme su sve češće rasprave o GMO i organskoj hrani. Posebice jer je proizvodnja GMO hrane i namirnica veoma porasla u posljednjih nekoliko godina, te same rasprave na ovu temu postaju sve žustrije. GMO hrana, odnosno genetski modificirana hrana predstavlja hranu kojoj je kemijski promijenjen sastav te često „nije prirodan“. Kao primjer mogu se navesti namirnice, primjerice povrće koje je jednake veličine/dužine, te nema razlika u njihovu obliku. Genetski modificirani organizmi mogu se definirati kao organizmi u kojima je njihov genetski materijal (DNK) promijenjen na način koji se u prirodi ne događa. Ova tehnologija još se naziva i „genska tehnologija“, „rekombinantna DNK tehnologija“ ili „genetski inženjering“. Ona omogućava prijenos određenih gena s jednog organizma na drugi, čak i među jako različitim vrstama organizama. Takve metode u svijetu se koriste za proizvodnju GMO biljaka, koje se onda uzgajaju za ljudsku prehranu. Nasuprot genetski modificiranoj hrani, nalazi se organska hrana, za koju veliki broj pobornika tvrdi da je zdravija. Organski uzgojeni proizvodi su jedinstveni i gotovo da ne postoje dva identična proizvoda (krumpir). Cijena ovakvih proizvoda, posebice u nekim zemljama, iznimno je visoka pa si veliki broj ljudi zapravo ovakvu vrstu prehrane ne može priuštiti te su „osuđeni“ na konzumiranje i kupovanje genetski modificirane hrane. Zbog važnosti hrane za zdravlje, kvaliteta hrane je sve više u fokusu potrošača i raznih organizacija. Organizacija Consumers International, koja već niz godina djeluje u tom području, aktivno je uključena i u rad na provedbi Codexa Alimentariusa uspostavljenog od strane FAO-a i WTO-a kojim se propisuju standardi i smjernice koje su postale globalna referentna točka za potrošače, proizvođače i preranjivačke hrane, nacionalne agencije za kontrolu hrane i međunarodnu trgovinu hranom, a u cilju zaštite zdravlja potrošača i osiguranja pravedne prakse u trgovini hranom. Ono što će se pokušati razjasniti u ovome radu jest: Da li je GMO hrana zaista toliko opasna za zdravlje ljudi? Kako bi se to učinilo, koristit će se metoda analize znanstvene, stručne i druge literature koja obrađuje promatranu tematiku i povezane pojmove. Istražit će se domaći i strani radovi korištenjem baza podataka sveučilišne knjižnice te Hrčka- portala znanstvenih časopisa Republike Hrvatske. Struktura rada je sastavljena tako da se ponajprije obrađuje jedna promatrana vrsta hrane (genetski modificirana hrana) te potom druga (organska). Nakon toga će se istražiti koji način proizvodnje hrane će prevladati u budućnosti, odnosno koji ima više izgleda za održivost, kada se u obzir uzme mišljenje potrošača, zakonski i pravni okvir te zdravlje ljudi