Proces zdravstvene njege bolesnika oboljelog od arterijske hipertenzije

Arterijska hipertenzija je veliki zdravstveni problem. To je često i asimptomatsko stanje koje se lako otkriva i liječi, a ako se zanemari može doći do smrtonosnih komplikacija. Zbog toga je vrlo važno rano otkrivanje bolesti, a to se može postići češćim kontrolama krvnog tlaka, redovitim posjetama liječniku i sistematskim pregledima. U sprječavanju i reguliranju arterijske hipertenzije vrlo važnu ulogu ima i edukacija kojom upozoravamo na čimbenike rizika za nastanak arterijske hipertenzije, a naglasak stavljamo na promjene životnih navika i važnost redovitog uzimanja propisane terapije. Arterijska hipertenzija klasificira se ovisno o etiologiji na primarnu ili esencijalnu hipertenziju i sekundarnu hipertenziju. Esencijalna hipertenzija je bolest nepoznata uzroka. Sekundarna hipertenzija uzrokovana je nekim poznatim uzrokom. Znatno veći postotak bolesnika ima esencijalnu ili primarnu arterijsku hipertenziju. Prevalencija arterijske hipertenzije ovisi o spolu, dobi i rasi. Na nastanak hipertenzije utječu i brojni okolinski faktori a to su unos soli, prekomjerna tjelesna težina, pušenje, pretjerana konzumacija alkoholnih pića i fizička aktivnost. Povišen krvni tlak je bolest koja potiče sa vrlo malo simptoma, ili su oni čak i odsutni. Pacijenti sa povišenim krvnim tlakom mogu imati vrlo raznolike simptome, ovisno o tome da li je još neki sustav organa zahvaćen i oštećen dugogodišnjom hipertenzijom. Početak dijagnostike je pravilno izmjeren krvni tlak. Odmah treba naglasiti da se dijagnoza arterijske hipertenzije ne smije postaviti ako povišene vrijednosti tlaka nisu izmjerene u najmanje tri navrata u dva različita vremena. Dijagnosticiranje se ciljano usmjerava na osnovne rutinske laboratorijske pretrage i postupke procjene oštećenja ciljanih organa, što je bitno u stupnjevanju težine arterijske hipertenzije važne za terapijski pristup. Primarni cilj liječenja bolesnika s arterijskom hipertenzijom jest postići maksimalno sniženje ukupnog rizika kardiovaskularnog mortaliteta i morbiditeta. U strategiji liječenja hipertenzije treba odrediti specifični terapijski plan za svakog bolesnika posebice s ciljem da se postigne sniženje arterijskog tlaka i smanji ukupni kardiovaskularni rizik. Tijekom boravka u bolnici, medicinska sestra treba educirati bolesnika o njegovoj bolesti, naučiti ga samostalno mjeriti tlak, pokazati kako da vodi dnevnik samokontrole krvnog tlaka. Također mu treba pokazati kako da prepozna komplikacije i kako reagirati kada se komplikacije pojave, kako da provjerava učinak terapije i dijete i osigurati mu socijalnu podršku. Za postizanje ciljeva u liječenju izuzetno je važna strpljivost i pridržavanje svih liječničkih savjeta. Medicinska sestra pomaže bolesniku u svladavanju svakodnevnih problema i poteškoća, te ga nastoji razumjeti i biti mu podrška