Cilj istraživanja je utvrditi koristi li odgajateljica adekvatne i teorijski primjerene oblike verbalne i neverbalne komunikacije. Istraživanje se provelo na uzorku od jedne odgajateljice u Dječjem vrtiću Rijeka. U istraživanju su se koristila dva mjerna instrumenta: Protokol sudioničkog praćenja, izrađen za potrebe ovog istraživanja (prema modelu Kožić i sur., 2013) i Polu strukturirani upitnik za refleksiju odgajateljice. Prema osnovnim rezultatima dobivenim istraživanjem odgajatelj u većini situacija pohvaljuje dijete, postavlja pitanja djetetu, smije se te gleda u određeno dijete tijekom razgovora. Odgajatelj vrlo rijetko prekida dijete, ispravlja dijete, ozbiljan je, mijenja intonaciju pri govoru, koristi nadimke za djecu, koristi fizi...