Philosophy of existentialism in the novel Sam čovjek

Ivo Kozarčanin, unatoč svom kratkom književnom djelovanju, ostavio je dubok trag u našoj književnosti, ne samo u međuratnom razdoblju, nego u cjelokupnoj hrvatskoj književnosti. Istaknuo se na području poezije, novelistike, proze, ali i kritike. Najveći uspjeh doživio je zahvaljujući dvama romanima, Tudja žena i Sam čovjek, oba objavljena 1937.godine, gdje tematizira problematiku čovjekova postojanja i otuđenja. U ovom radu se govori o filozofiji egzistencijalizma koja je potvrđena kroz otuđene, osamljene i neostvarene pojedince. Cilj je rada prikazati način na koji je Ivo Kozarčanin ostvario filozofiju egzistencijalizma, a čije smo postojanje utvrdili preko začetnika filozofije egzistencije, a to su Kierkegaard, Jaspers, Sartre i Camus. Preko osnovnih pojmova, koje su ti filozofi uveli u književnost, mi smo kroz rad, secirali Kozarčaninove likove i dokazali postojanje egzistencijalističke poetike u romanu Sam čovjek.Despite his short literary activity, Ivo Kozarčanin deeply affected our literature, not just in the period between two world wars, but rather, the overall Croatian literature. He excelled at poetry, novel and prose, as well as critique writing. His two most acclaimed works are two novels Tuđažena and Sam čovjek, both were published in 1937 and their dominant themes are human existence and alienation. This thesis deals with the philosophy of existentialism that is confirmer through alienated, lonely and unrealised individuals. The aim of the thesis is to show the method Ivo Kozarčanin used to realise the philosophy of existentialism, whose presence we have confirmed through the creators of the philosophy of existentialism: Kierkegaard, Jaspers, Sartre and Camus. Based on the terminology which the mentioned philosophers introduced into literature, we dissected Kozarčanin’s characters and proved the presence of existentialist poetics in the novel Sam čovjek