Hybrid Postmodernism in the New Croatian Film

Ovaj rad bavi se problematikom hibridnog postmodernizma u novijem hrvatskom filmu. Pod novijim, odnosno suvremenim hrvatskim filmom smatra se razdoblje od 1991. godine, točnije od godine u kojoj je po prvi puta zbog rata bio otkazan narodni festival u Puli. Postmoderna hibridnost se u hrvatskom filmu očituje kroz niz različitih kulturnih, prostorno-vremenskih utjecaja na prostoru Balkana, ponajviše se tu radi o postjugoslavenskim zemljama s kojima Hrvatska dijeli zajedničku kulturnu i povijesnu tradiciju. Rad će se stoga dotaknuti i problematike o Balkanu, njegovoj (ne)pripadnosti, (ne)vidljivosti i stereotipima koji ga opisuju u Zapadnom svijetu. Zapad koji uvijek stoji nasuprot Istoku i spretno se ograđuje od njega, uvodi termine orijentalizma i samoorijentalizma koji su prisutni i u domaćem filmu. O tome će biti riječ kroz kulturološke analize četiriju filmova – riječ je o Sviličićevim Oprosti za king fu i Armin, Schmidtovim Metastazama i o Vorkapićinom filmu Sonja i bik