Bliskost književnosti i ostalih umjetnosti, ali i filozofije, psihologije i fizike, preko vremena kao lajtmotiva, pokazao je autor svjetskoga značaja, Marcel Proust u Combrayu, uvodu u ciklus romana U traganju za izgubljenim vremenom. Tipičnim impresionističkim opisima onoga što jest, bilo sada ili u sjećanju, Proust spaja i isprepliće osobno vrijeme, koje je samo njegovo, s onim vanjskim, zajedničkim svima, kojemu se trudi ne pridati veliki značaj. Koristeći vrijeme kao strukturnu odrednicu, on gradi djelo na tri razine: razina događanja, razina doživljavanja i razina pisanja. Sve tri razine potrebne su za tematski razvoj djela: za putovanje kroz samoga sebe, pomoću sjećanja, kojim pisac nastoji razumjeti vlastito ja, odnosno razvoj svoga ...