Acquisition of Sibilarization in Preschool Children Speaking Kajkavian and Shtokavian Dialect of Croatian

Sibilarizacija je zamjenjivanje mekonepčanih suglasnika sibilantima u dativu i lokativu jednine imenica ženskog roda, nominativu, dativu, lokativu i instrumentalu množine imenica muškog roda, 2. licu jednine imperativa i u nesvršenih glagola (Barić i sur., 1995). Dosadašnje spoznaje o usvajanju sibilarizacije proistječu iz istraživanja usvajanja imenske morfologije, a rezultati tih istraživanja govore da sve dobne skupine predškolske djece imaju teškoća s provođenjem sibilarizacije u nominativu množine. No, sibilarizacija se ne provodi u jednakoj mjeri u svim narječjima. Primjerice, neprovođenje sibilarizacije jedno je od obilježja kajkavskog narječja, tako da postoji mogućnost da rezultati istraživanja ovise o narječju kojim ispitanici govore. Cilj je ovog rada proučiti i usporediti usvajanje sibilarizacije u četverogodišnje i šestogodišnje djece govornika kajkavskog i štokavskog narječja. U istraživanju je sudjelovalo osamdesetero djece: 20 četverogodišnjaka govornika kajkavskog narječja, 20 četverogodišnjaka govornika štokavskog narječja, 20 šestogodišnjaka govornika kajkavskog i 20 šestogodišnjaka govornika štokavskog narječja. Sibilarizacija je ispitana u lokativu jednine imenica ženskog roda i nominativu množine imenica muškog roda slikovnim testom oblikovanim u svrhu ovog istraživanja. Rezultati kvantitativne analize pokazuju da četverogodišnjaci i šestogodišnjaci govornici štokavskog narječja proizvode statistički značajno više sibilariziranih oblika u oba ispitana padeža od svojih vršnjaka govornika kajkavskog narječja.. Također, u oba padeža statistički je potvrđen napredak u broju proizvedenih sibilariziranih oblika između četverogodišnjaka i šestogodišnjaka govornika štokavskog narječja, dok kod govornika kajkavskog narječja ta razlika nije statistički značajna. Dobiveni rezultati sugeriraju da se ne mogu imati ista očekivanja od djeteta govornika kajkavskog i štokavskog narječja kada je riječ o provedbi sibilarizacije. Rezultati upućuju na velik utjecaj koji narječje kao djetetov primarni idiom ima na jezično usvajanje. Također, istraživanje ističe koliko je važno da su logopedi upoznati s obilježjima hrvatskih narječja kako bi mogli razlikovati pogreške u dječjem jeziku od dijalektnih obilježja. Konačno, radi stvaranja jasnije slike usvajanja hrvatskog jezika potrebno je više istraživanja provedenih na uzorku djece iz cijele Hrvatske.Sibilarization is replacing velars with sibilants in dative and locative singular of feminine nouns, in nominative, dative, locative and instrumental of masculine nouns, in the second person singular of imperative and in imperfective verbs (Barić et al., 1995). Previous knowledge about the acquisition of sibilarization comes from the research of the acquisition of noun morphology. The research results indicate that all age groups of preschool children have difficulties with applying the rules of sibilarization in nominative plural. Sibilarization, however, occurs to various extents in different dialects. For example, it often does not occur in the Kajkavian dialect and it is possible that the research results depend on the dialect spoken by respondents. The purpose of this research was to investigate and compare the acquisition of sibilarization in preschool children speaking the Kajkavian and the Shtokavian dialects of Croatian. Eighty preschool children participated in the survey: twenty 4-year-old children speaking the Kajkavian dialect, twenty 4-year-old children speaking the Shtokavian dialect, twenty 6-yearold children speaking the Kajkavian dialect and twenty 6-year-old children speaking the Shtokavian dialect. Sibilarization was examined in locative of feminine nouns and in nominative of masculine nouns by means of a picture test made for the purpose of this research. With respect to the number of produced sibilarized forms, the results of the quantitative analysis reveal that there is a statistically significant difference between 4-year-old speakers of the Kajkavian and the Shtokavian dialects as well as between 6-year-old speakers of both dialects. In addition, the progress in the number of acquired sibilarized forms in 4-year-old and 6-year-old speakers of the Shtokavian dialect has been statistically confirmed. This progress is not statisticaly significant for the speakers of the Kajkavian dialect. The given results suggest that, with respect to the acquisition of sibilarization, different results are to be expected from children speaking the Kajkavian and the Shtokavian dialects. The results point to the importance of the child's primary idiom in the process of language acquisition. Besides, the research demonstrates that a speech and language therapist should have a good command of Croatian dialects in order to be able to distinguish mistakes in a child's speech from the features of a child's dialect. Finally, in order to gain a clear understanding of the acquisition of Croatian, it is necessary to conduct more researches on samples comprising children from the whole Croatia