Cilj ovog rada je analizirati asimetriju sjećanja uzrokovanu Građanskim ratom i četrdesetogodišnjom diktaturom Francisca Franca koji je putem politika povijesti, s ciljem konsolidiranja ideologije režima, provodio sistematsku politiku brisanja republikanskog sjećanja i podvrgavanja poraženih (vencidos) na zaborav vlastite povijesti koristeći se pritom trima stupovima vlasti: falangom, Crkvom i vojskom. Francovom smrću 1975. započinje demokratska tranzicija koja se temelji na Sporazumu šutnje (Pacto de Silencio), odnosno zaborava, a kao cilj ističe nacionalnu pomirbu. Početak suočavanja s prošlošću i obnavljanja sjećanja započinje tek s novim stoljećem, posebno nakon Zakona o sjećanju (Ley de Memoria) koji po prvi puta zahtjeva službenu osu...