Reaction of Students to Virtual Violence

Virtualno nasilje podrazumijeva slanje uvredljivih ili prijetećih poruka, poticanje mrţnje, uznemiravanje drugih korisnika, nesavjestan pristup i širenje štetnih sadrţaja te objavljivanje nasilnih i uvredljivih komentara. Zbog anonimnosti i neposrednosti na internetu te nedostatka neverbalne komponente i konteksta situacije, korisnik ne dobiva afektivne povratne informacije o tome je li njegovo ponašanje prouzroĉilo štetu drugome. Anonimnost mu na taj naĉin daje osjećaj da bez posljedica moţe kršiti socijalne norme i ograniĉenja, što rezultira virtualnim nasiljem. Cilj ovoga rada je dobiti uvid u reakcije uĉenika povodom virtualnog nasilja. Pomoću anonimne i dobrovoljne ankete, na uzorku od 451 uĉenika završnih razreda zagrebaĉkih srednjih škola, ispitane su njihove reakcije na takav oblik ponašanja. Deskriptivnom analitiĉkom metodom prikazano je kako uĉenici postupaju prilikom susreta s virtualnim nasiljem te su problematizirane situacije u kojima ne postupaju ni na koji naĉin. Rezultati provedenog istraţivanja pokazali su kako je ĉak polovina uĉenika svjedoĉila virtualnom nasilju i kako je većina uĉenika nasilje samo ignorirala ili pasivno sudjelovala ĉitanjem ili daljnim prepriĉavanjem istog. Vrlo ih se malo obratilo roditeljima ili nastavnicima kako bi se nasilje prekinulo.Virtual violence involves sending offensive or threatening messages, encouraging hatred, harassing other users, spreading harmful content and publishing violent and insulting comments. Due to the anonymity of the Internet and the lack of the non-verbal component and the overall context, the user does not get an affective feedback on whether his action has caused damage to the other. Anonymity in this way gives the user a feeling that he can violate and break social norms and limitations without consequences, which results in virtual violence. The aim of this paper is to get insight into students' reactions to virtual violence. By anonymous and voluntary survey, on a sample of 451 final grade students in Zagreb's secondary schools, their reactions to such behavior was examined. The results of the research showed that even half of the students testified of virtual violence and that most students only ignored or passively participated in reading or further recounting it. Only a small percentage of students talked to parents or teachers in order to end the violence