Preliminary ruling procedure before the Court of justice of the EU - the relationship between National Constitutional Courts with the EU with emphasis of the Gauweiler case

Samo jedan članak (čl. 267. UFEU) bio je dovoljan Sudu EU da razvije bogatu sudsku praksu i nametne se kao glavni interpretator europskog prava s isključivom ovlašću da utvrdi nevaljanost akta sekundarnog prava . Prethodni postupak nije spor, te u njemu ni stranaka niti umješača. Ne pokreće se tužbom i nedostaje mu kontradiktornost, ali omogućuje nacionalnom sudu da riješi predmet. Takva nadležnost Suda EU dovela je do povremenih sukoba s ustavnim sudovima država članica, u čemu prednjači njemački Savezni ustavni sud. Različiti su argumenti kojima ustavni sudovi opravdavaju nepostavljanje pitanja: da nisu sudovi u smislu čl. 267. UFEU, da se radi o tuzemnom predmetu i ne postoji potreba za intervencijom Suda EU, pozivaju se na zaštitne klauzule kojima se štiti „nacionalni ustavni identitet“ i sl. Međutim ne ponašaju se svi ustavni sudovi jednako. Ali bez obzira kakav stav zauzeli prethodno pitanje omogućuje ustavnim sudovima da pridonesu razvoju europskog prava i tumačenju kakvim smatraju da određena norma mora imati, dok, ukoliko zanemaruju tu suradnju, ostaju po strani i izloženi su opasnosti da niži sudovi, u suradnji sa Sudom EU, zauzimaju pravna shvaćanja različita od onog koje je zauzeo ustavni sud i time u praksi postaju glavnim gubitnicima europske integracije kako ih se do sada često nazivalo u pravnoj literaturi. Krugu ustavnih sudova koji postavljaju pitanje pridružio se i njemački Savezni ustavni sud u predmetu Gauweiler, iako Sudu EU nije ostavio previše prostora za donošenje suprotne odluke. No, kako Sud EU ustavne sudove tretira kao bilo koji drugi nacionalni sud, nije prihvatio stajalište njemačkog suda te je zauzeo suprotan stav kojeg je sada njemački sud dužan poštovati, ukoliko nije spreman preuzeti posljedice nepostupanja po presudi Suda EU. U interesu je svih nacionalnih sudova pa tako i njemačkog suda da se poštuju presude Suda EU. To proizlazi iz načela nadređenosti. To će načelo morati poštovati i hrvatski sudovi kada budu postavljali prethodna pitanja. Zasada su taj institut prepoznali samo sudovi najniže instance, što nije dovoljno. Iz tog razloga potrebno je educirati suce i odvjetnike, kao i stranke da se u većoj mjeri pozivaju na europsko primarno i sekundarno pravo pred nacionalnim sudom i povećaju razinu zaštite svojih prava sudjelovanjem Suda EU institutom prethodnog pitanja