Voting right on the Croatian-Slavonian territory (1848-1941)

Cilj ovog rada je prikazati razvoj prava glasa na hrvatsko-slavonskom pravnom području od 1848. - 1941. godine. Struktura rada prati povijesna razdoblja koja su podijeljena s obzirom na promjene izbornog zakonodavstva. Sve do 1848. godine u Hrvatskoj je bilo staleško uređenje države, plemstvo je predstavljalo natio politica, a svi drugi nisu imali nikakva politička prava. Moderno hrvatsko izborno zakonodavstvo počinje 1848. godine donošenjem Izbornog zakona kojim je uveden predstavnički sustav, zasnovan na načelu reprezentacije. Kasniji izborni redovi, sve do 1870. godine su se temeljili na izbornom redu iz 1848. godine, jedino što su uveli još i porezni cenzus. Izborni red iz 1870. godine značajan je po tome što spominje zavičajnost kao jedan od uvjeta za stjecanje prava glasa. Izborni zakon iz 1881. godine nije vrijedio na području Vojne krajine, pa je 1888. godine donesen novi Izborni zakon koji je vrijedio za cijelo područje, uključujući i Vojnu krajinu. Zakonom iz 1910. godine uvedene su značajnije izmjene i veći pomaci. Najvažnije je uvođenje isključivo neposrednog načina glasovanja, za razliku od svih dotadašnjih koji su propisivali i posredan i neposredan način glasovanja. Tada je broj ljudi koji mogu glasati povećan sa 2% na 8%. Izborni zakon iz 1918. godine je također ušao u povijest hrvatskog izbornog zakonodavstva iako nikada nije primjenjivan u praksi. Prema vladinoj aproksimaciji postotak birača bi se povećao da su provedeni izbori za 150%. Raskidom državno-pravnih sveza s Autro-Ugarskom 1918. godine Trojedna kraljevina je kratko bila u sastavu Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a potom u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca gdje je Zakonom o izboru poslanika za Ustavotvornu skupštinu i Vidovdanskim ustavom propisano pravo glasa. Slijedi razdoblje šestosiječanjske diktature kada je vladao apsolutizam i centralizam, pa je tek 1931. donesen Ustav, koji nazivamo oktroiranim, a bio je na snazi do 1941. godine. Izbori nisu provođeni na demokratski način, pravo glasa nije bilo niti opće, niti jednako, izborne jedinice su se prekrajale onako kako je to tadašnjim vlastima odgovaralo. Uredbom o Banovini Hrvatskoj, ponovo je uređeno pravo glasa, koje je trebalo biti opće, jednako i tajno, ali se izbori nisu nikada održali zbog političkih pritisaka i okolnosti. Na kraju je dan osvrt na razvoj prava glasa žena, s obzirom da je taj razvoj zaostajao za razvojem prava glasa muškarac