Oporezivanje imovine jedan je od najstarijih poreznih oblika iako je, s aspekta suvremene drţave, riječ o bagatelnom porezu. Usprkos tome što na razini sustava ovaj porezni oblik ima malen udio u ukupnim poreznim prihodima, za poreznog obveznika pojedinca opterećenje je snaţno i najčešće jednokratno.1 Imovina se redovito doţivljava kao pokazatelj bogatstva i njezino oporezivanje moţe se pravdati načelom ekonomske snage prema kojemu bogatiji trebaju snositi i više poreza. Bogatiji ujedno imaju i veća očekivanja i koristi od javnih dobara i usluga što ih pruţa zajednica pa u njezinu financiranju trebaju i sudjelovati u većem iznosu.2 Dubljom analizom dovodi se u pitanje opravdanost ovih poreza. Postavlja se pitanje je li imovina doista pokaza...