Utjecaj ljekarničke intervencije na stupanj adherencije pacijenata koji koriste antihipertenzivne lijekove

Cilj istraživanja: Ovim istraživanjem želi se utvrditi stupanj adherencije pacijenata na terapiji antihipertenzivnim lijekovima te utjecaj intervencije javnog ljekarnika na nju. Cilj je također analizirati kako stupanj adherencije utječe na kontrolu arterijskog tlaka. Ispitanici i metode: U istraživanje je pri preuzimanju antihipertenzivnih lijekova u javnoj ljekarni uključeno 200 pacijenata. U svrhu prikupljanja podataka korištene su dvije ankete. Prva anketa je sadržavala osamnaest pitanja, osam kojima se želi utvrditi stupanj adherencije primjenom Morisky-eve skale za mjerenje adherencije i još deset pitanja koja daju informacije o sociodemografskim i kliničkim osobitostima ispitanika. Pacijenti su podijeljeni u dvije skupine - kontrolnu i interventnu, u svakoj po 100 ispitanika. Pacijenti koji su željeli individualno ljekarničko savjetovanje uključeni su u interventnu skupinu te je njima pružena ljekarnička intervencija. Ljekarnička intervencija je uključivala edukaciju pacijenta o liječenju hipertenzije, identifikaciju i rješavanje terapijskih problema, savjetovanje pacijenta o mjerenju arterijskog tlaka kod kuće i edukaciju o promjeni životnih navika, a provedena je u odvojenom prostoru ljekarne. Kontrolna skupina dobila je uobičajenu ljekarničku skrb. Dva mjeseca nakon popunjavanja prvog anketnog upitnika svim pacijentima ponovno se mjerio stupanj adherencije i arterijski tlak, a za dokumentiranje rezultata korištena je druga anketa. Rezultati: Na početku istraživanja nisu utvrđene statistički značajne razlike u stupnju adherencije prema propisanim antihipertenzivima između uspoređivanih skupina. 50% svih ispitanika pokazalo je visoki stupanj adherencije. Umjerena adherencija utvrđena je kod 22%, a niska kod 28% ispitanika. Ciljne vrijednosti tlaka (SAT < 140 mmHg i DAT < 90 mmHg) postizalo je 31,5% svih pacijenata. Pacijenti s višim stupnjem adherencije imali su bolje kontroliran arterijski tlak. Statistički značajno poboljšanje stupnja adherencije zabilježeno je unutar interventne skupine. Dva mjeseca nakon intervencije javnog ljekarnika bilježi se 8% manje ispitanika s niskim stupnjem adherencije i 3% više ispitanika s umjerenim stupnjem te 5% više ispitanika s visokim stupnjem adherencije. Na kraju istraživanja također je zabilježen viši postotak pacijenata s ostvarenim ciljnim vrijednostima arterijskog tlaka u obje skupine. Zaključak: Ovo istraživanje je potvrdilo da stupanj adherencije izravno utječe na ishode liječenja. Pomanjkanje adherencije prepoznato je kod polovice pacijenata. Rezultati istraživanja također ukazuju da intervencije javnog ljekarnika mogu poboljšati adherenciju i pomoći boljoj kontroli hipertenzije.Objectives: This research aims to determine level of anti-hypertensive adherence and how interventions of community pharmacist can impact on it. The aim is also to analyse how the adherence reflects on control of hypertension. Patients and methods: 200 patients were involved in the study, after receiving antihypertensive drug therapy in a community pharmacy. Two questionnaires were used for data collection. The first questionnaire contained eighteen questions, eight questions that wanted to determine adherence using Morisky Medication Adherence Scale and ten more questions about sociodemographic and clinical characteristics of the participants. Patients were divided into two groups - control and intervention, each of the groups consisted of 100 participants. Patients who wanted individual pharmacy counseling were included in the intervention group and were given pharmacist's intervention . Pharmacist's intervention included the education of the patient on the treatment of hypertension, the identification and resolution of drug related problems, the counseling about home blood pressure measurement and lifestyle counseling. It was conducted in a private counselling area. The control group received usual pharmacy care. Two months after completing the first questionnaire, all patients were re-evaluated for adherence and blood pressure was measured. The second questionnaire was used for data collection. Results: There was no statistically significant difference at the anti-hypertensive adherence among the comparable groups at the beginning of the study. 50% of all patients showed a high adherence. Moderate adherence was found at 22% and low at 28% patients. Blood pressure was controlled (SAT < 140 mmHg and DAT < 90 mmHg) at the 31.5% of all patients. Patients with higher adherence levels had better controlled blood pressure. Statistically significant adherence improvement was noted at the intervention group. Two months after the intervention of the community pharmacist we reported 8% less patients with low adherence and 3% more moderately and 5% more high adherent patients. At the end of the study we also noted more patients with controlled blood pressure in both groups. Conclusion: This study has confirmed that adherence level directly affects the outcomes of the treatment. Nonadherence was recognized at half of the patients. Study results also indicate that community pharmacist interventions can improve adherence and could be useful in the management of high blood pressure