Psoriatic arthritis and biological therapy

Psorijatični artitis je kronična upalna bolest zglobova koja se javlja kod osoba oboljelih od psorijaze. Učestalost psorijaze u populaciji je 2-3%, a oko 30% osoba s psorijazom razvije psorijatični artitis. Točna etiopatogeneza bolesti je još uvijek nepoznata, a danas se smatra da je bolest uzrokovana kombinacijom i međudjelovanjem više genetskih i okolišnih čimbenika koji djeluju posredovanjem različitih imunoloških mehanizama. Psorijatični artritis je bolest heterogene kliničke prezentacije. Pet glavnih sastavnica kliničke slike su: periferni artritis, aksijalna bolest, entezitis, daktilitis i zahvaćenost kože i noktiju. Dijagnoza se postavlja na temelju ciljane anamneze i detaljnog kliničkog pregleda koje upotpunjuju laboratorijske i radiološke pretrage. Jedinstveni dijagnostički test ne postoji, ali različiti testovi probira i dijagnostički kriteriji mogu biti od pomoći u prepoznavanju bolesti. Osnovni modaliteti liječenja su farmakološko i nefarmakološko liječenje. Najčešće korišteni lijekovi u terapiji PsA su nesteroidni antireumatici (NSAR) i lijekovi koji mijenjaju tijek bolesti (DMARD). Učinkovitost terapije konvencionalnim lijekovima koji modificiraju tijek bolesti, prema nekoliko sistematskih pregleda literature, nije zadovoljavajuća. Nasreću, otkriće različitih upalnih medijatora koji imaju važnu ulogu u patofiziologiji psorijatičnog artritisa, rezultiralo je i novim terapijskim opcijama - biološkim lijekovima. Biološki lijekovi koji se danas koriste u liječenju psorijatičnog artritisa su: TNFα inhibitori, IL-17 inhibitori i IL-12/23 inhibitori. Podatci o mehanizmu djelovanja, efikasnosti i sigurnosti primjene lijekova navedenih skupina su tema ovog rada.Psoriatic arthritis is a chronic inflammatory joint disease associated with psoriasis, an immune-mediated skin disease. Psoriasis affects 2% to 3% of the population, and the estimated prevalence of psoriatic arthritis among patients with psoriasis is around 30%. The exact pathogenesis of psoriatic arthritis is poorly understood. Nowadays, it is considered an immune-mediated disease that arises from a complex interplay between multiple genetic and enviromental factors. Psoriatic arthritis has a heterogeneous clinical presentation. Main features of the disease are: peripheral arthritis, axial disease, enthesitis, dactylitis, and skin and nail disease. Diagnosis is based on medical history, physical examination, laboratory findings, and characteristic radiographic features. A definitive test to diagnose psoriatic arthritis does not exist, but a number of screening tools and diagnostic criteria have been developed in order to diagnose it early. The management of psoriatic arthritis comprises pharmacological and non-pharmacological interventions. Nonsteroidal anti-inflammatory drugs (NSAIDs) and disease-modifying antirheumatic drugs (DMARDs) are the most commonly used medications, but their efficacy is not very high. Fortunately, new insights into the pathophysiology of psoriatic arthritis have led to the development of new, targeted therapeutic options – biological drugs. Available treatment options include: TNFalpha inhibitors, interleukin-17 inhibitors, and interleukin-12/23 inhibitors. This paper is a review of information concerning the mechanisms of action, efficacy, and safety of biological drugs approved for treatment of psoriatic arthritis