Instruktivna analiza Beethovenove sonate op. 57

Beethoven je veliki majstor na gotovo svim područjima glazbenog stvaralaštva, pa tako i na polju instrumentalne klavirske glazbe gdje poseban značaj zauzimaju njegove klavirske sonate. U formalnu strukturu tradicionalne klasične sonate Beethoven unosi principe polifoničke konstrukcije uz karakteristične elemente slobodnog iživljavanja umjetničke mašte. Njegovo stvaralaštvo usko se veže uz tri vremenska perioda u kojima sazrijeva kao neovisan skladatelj i ustrajno otvara put novim skladateljskim težnjama te odlučno krši ustaljene klasične obrasce. Potkrepljujući dokaz o navedenom svakako su njegove sonate. Put razvoja klasične sonate u vremenu Beethovenova stvaralaštva ići će korak dalje s novim formalnim i sadržajnim elementima koji ranije nisu postojali. Cilj ovog rada je pokazati jedan dio skladateljevih težnji u ''potrazi za novim'' što postiže brojnim remek djelima među koje se ubraja i njegova glasovita Appassionata