The impact of language on humor comprehension in elementary school children with typical development and with SLI

Dosadašnja istraživanja o razvoju djece s posebnim jezičnim teškoćama (PJT) pokazala su da ona često ne mogu pronaći i identificirati ključni podatak te pričati i razmišljati o jeziku, pa je s obzirom na esencijalistički model razumijevanja lingvističkog humora ova skupina djece izrazito zanimljiva za ovo istraživanje koje je prvenstveno potaknuto nedostatkom novijih spoznaja o razvoju, kategorizaciji, procjeni i razumijevanju lingvističkog humora kod osnovnoškolaca, posebno na hrvatskom govornom području. Cilj mu je bio utvrditi kako jezik utječe na razumijevanje humora kod osnovnoškolaca bez teškoća i sa posebnim jezičnim teškoćama u okviru hrvatskog jezika. Uzorak je uključivao 40 ispitanika iz 3 različite osnovne škole koji su bili podijeljeni prema razredu, spolu i skupini. Učenici su ispitani nestandardiziranim upitnicima u pisanom, slikovnom i usmenom obliku, napravljenima za potrebe ovog rada te prevedenom RHAI skalom samoprocjene humora. Nalazi su općenito konzistentni s nekim istraživanjima koja se odnose na razumijevanje osnovnih kategorija lingvističkog humora i figurativnog jezika. Skupina učenika sa posebnim jezičnim teškoćama statistički je teže razumjela prirodu višenamjenskih riječi te znatno slabije segmentirala i redefinirala fonološke nizove u zadacima koji su uključivali mijenjanje poretka glasova ili glasovnih skupina u riječi, namjerno miješanje morfema sa nezavisnom riječi u neobičan oblik, sintaktičko deriviranje dvije različite strukture u površinski jednaku strukturu i zadatke u kojima postoji fonološka, no ne i morfološka podloga u novonastaloj riječi. Utjecaj jezika na razumijevanje humora time je potvrđen. Ustanovljeno je i da su između skupina djevojčice bolje od dječaka u razumijevanju sintaktičkog humora, dok je unutar skupine osnovnoškolaca s PJT zaključeno da dječaci bolje razumiju fonološki i leksički humor. Potrebno je daljnjim istraživanjima ispitati stavke i zadatke s većim brojem djece različitih dobnih skupina, dodatno istražiti pronađene korelacije kako bi se produbilo znanje o razumijevanju humora i učinio korak ka razvijanju klinički relevantnog alata za procjenu na hrvatskom tržištu te utvrditi valjanost i pouzdanost upitnika, napraviti kategorizaciju šala i viceva prema pravilima i mogućnostima hrvatskog jezika te proširiti mogućnosti ispitnog materijala.The current research on the development of children with special language impairment (SLI) has shown that they often cannot find and identify key information, talk and think about language. So, considering the essentialist model of understanding linguistic humor, this group of students is extremely interesting for this research, which is primarily motivated by the lack of new theories about the development, categorization, assessment and understanding of linguistic humor in elementary schools, especially in the Croatia. The goal was to determine how language affects linguistic humor understanding in elementary school within the possibilities of Croatian language. The sample included 40 respondents from 3 different elementary schools divided by class (first or second), gender and group (SLI or without difficulties). The students were examined by non-standardized questionnaires in written, pictorial and oral form, made for this research and by translated RHAI self-assessment humor scale. The findings are generally consistent with previous researches that relate to the understanding of the basic categories of linguistic humor and figurative language. A group of students with special language impairment was statistically poorer in understanding the nature of ambiguous words and significantly less able to segregate and redefine phonological sequences in tasks involving changing the order of phoneme or phoneme groups into words, deliberately mixing morphemes with independent words into an unusual form, syntactically deriving two different structures in a surface-like structures and solving tasks in which there is a phonological, but not a morphological basis in a new word. The influence of language on understanding linguistic humor has thus been confirmed. It was also found that girls were better than boys in understanding syntactic humor, while within a SLI group of primary school students, boys were better in understanding the phonological and lexical humor. Further research is required to examine items and tasks with a larger number of children of different age groups, to further explore the correlations found in this research in order to deepen understanding of linguistic humor, fasten the development of a clinically relevant evaluation tool on the Croatian market, establish the validity and reliability of the questionnaire, to make categorization of puns and jokes according to the rules and possibilities of the Croatian language and to expand the possibilities of the testing materials