Veliki proces razvoja romantičke glazbe koji se proteže kroz cijelo devetnaesto stoljeće uzdiže do kulminacijske točke njenu unutrašnju napetost, a istodobno s njom i zvučni kolorit, tj. efekte koji se postižu s pomoću njega. Ova plarizacija unutar glazbe, koja je došla do punog izražaja tek u razdoblju kasne romantike, dovela je do pojave niza novih osobina, kako tehničke tako i estetske prirode, kojih će pravi smisao biti potpuno rasvijetljen u daljnjem razvitku glazbe, koi doseže do današnjih dana