Etiology of encephalitis in children and adolescents

Encefalitis je upalni proces koji zahvaća moždani parenhim i posljedično dovodi do poremećaja moždane funkcije. U većini slučajeva upalni proces istodobno zahvaća i moždane ovojnice i tada govorimo o meningoencefalitisu. Prema etiologiji dijelimo ih na infektivne (primarne) i postinfektivne, u koje se ubrajaju i postvakcinalni, te autoimuni encefalitisi. Među infektivnim encefalitisima najčešći uzročnici su virusi i to herpes simplex virus (HSV) tip 1 i 2, nonpolio enterovirusi (NPEV), te arbovirusi (virusi koje prenose člankonožci). Iako je poznato više od 100 uzročnika akutnog encefalitisa više od 60% slučajeva ostane etiološki nedokazano. Autoimune encefalopatije etiološki se mogu podijeliti u paraneoplastične i ne paraneoplastične. Simptomi i znakovi autoimunog encefalitisa najčešće uključuju glavobolju, promjene u ponašanju, poremećaje pamćenja, poremećaje spavanja, epileptičke napadaje pa čak i poremećaje svijesti. Kod odraslih češće su autoimune encefalopatije paraneoplastićne etiologije, uzrokovane protutijelima na intracelularne antigene (Ma2, Hu) koje slabo reagiraju na imunoterapiju. Kod djece i adolescenata češći su encefalitisi uzrokovani protutijelima na površinske, odnosno sinaptičke antigene (NMDAR). U ovom radu prikazana je etiologija encefalitisa, te analiza podataka prikupljenih na 83 bolesnika koja su se liječila u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u periodu od 1.1.2011. do 31.12.2015. godine pod tom dijagnozom. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem uspoređeni su s prethodnom studijom koja je analizirala etiologiju encefalitisa u djece i adolescenata u razdoblju 2000. – 2010. U odnosu na prethodno razdoblje razvidan je porast broja bolesnika s etiološki utvrđenom dijagnozom.Encephalitis is a brain parenchyma inflammation leading to the impairment of brain function. In majority of cases, inflammation concurrently spreads to brain membranes, leading to meningoencephalitis. The encephalitis can be due to its etiology categorized into infectious (primary), post-infectious (which includes post-vaccinal), and autoimmune. Viral infections, primarily herpes simplex virus (HSV) 1 and 2, non-polio enteroviruses, and arboviruses (arthropod borne) are the most common causes of infectious encephalitis. Although more than 100 infectious agents can cause acute encephalitis, in only 60% of cases the underlying etiology is identified. Etiology of autoimmune encephalopathies can be divided into paraneoplastic and non-paraneoplastic. Symptoms and signs of autoimmune encephalitis commonly include headache, behavioral changes, memory and sleep disturbances, seizures, and impaired consciousness. In adults, the autoimmune encephalopathies are most commonly paraneoplastic in nature and respond poorly to the immunosuppressive therapy. In children and adolescents, autoimmune encephalopathies are more commonly caused by autoantibodies targeting surface or synapse antigens (NMDAR). This thesis reviews the encephalitis etiology and presents the data on 83 with encephalitis treated at the University Hospital for Infectious Diseases “Dr. Fran Mihaljević” from January 1, 2011 to December 31, 2015. Results were compared to previouus data obtained from study covering 11-years period (2000 – 2010). Significantly difference in the number of etiologycaly confirmed cases were found