Features and comparasion of traditional costing system with modern ABC method and target costing method

Svaki poslovni subjekt treba izabrati onu metodu obračuna troškova koja najbolje odgovora njegovoj strukturi, proizvodnji i okruženju u kojemu se nalazi. Osnovna podjela troškova može se kategorizirati na dva troška, a to su trošak razdoblja i trošak proizvodnje. Trošak razdoblja čine troškovi uprave i prodaje koji su rashodi u nastalom razdoblju te smanjuju dobit. Trošak proizvodnje čine direktni rad i direktni materijal koji se direktno mogu rasporediti na nositelje troškova te opći troškovi proizvodnje koje nije moguće direktno rasporediti na nositelje te se oni raspoređuju putem određene baze, odnosno ključa. Tijekom razdoblja obračun troškova proizvodnje razvijao se od tradicionalnog do suvremenog obračuna. Neizravni troškovi su glavni razlog tome razvoju kako bi se oni što realnije i objektivnije rasporedili na njihove nositelje. Tradicionalni sustav obračuna troškova opće troškove proizvodnje raspoređuje na mjesta troškova. Dvije osnovne vrste tradicionalnog sustava su obračun troška po radnom nalogu te procesni sustav obračuna troškova. Sustav obračuna troškova po radnom nalogu prikuplja podatke o nastalim troškovima za jedinicu proizvoda bez obzira na obračunsko razdoblje u kojem je proizvod dovršen, dok procesni sustav obračuna troškova prikuplja troškove za sve proizvode zajedno tijekom obračunskog razdoblja te se na kraju ukupni trošak podijeli sa brojem jedinica koje su proizvedene čime se dobije jedinični trošak proizvoda