The Contribution of Croatian Jezuits to Croatian linguistics in 17th and 18th century

U radu se prikazuje doprinos hrvatskih isusovaca hrvatskome jezikoslovlju u Austrijskoj i Rimskoj isusovačkoj provinciji u 17. i 18. stoljeću. Početni dio donosi povijest isusovačkoga reda, njihov dolazak u hrvatske zemlje i uvid u prosvjetiteljsku djelatnost hrvatskih isusovaca. Glavni cilj bio je prikazati najznačajnije isusovačke jezikoslovce u južnom i sjevernom djelu Hrvatske i ukazati na njihove radove na području jezikoslovlja. U radu se spominju poznata imena kao što su Bartol Kašić, Jakov Mikalja, Ardelio Della Bella, Juraj Habdelić, Andrija Jambrešić i Franjo Sušnik, ali se govori i o Ivanu Vitkoviću, Antunu Rajspu i Ignaciju Szentmártonyju koji su nešto manje istraženi. Proučavanja literature pokazalo je da postoje velike razlike u dostupnosti informacija o jezikoslovcima na području sjevera i juga. Stoga se ovim radom opravdavaju važnosti i zasluge Bartola Kašića, Jakova Mikalje, Ardelija Della Belle, ali se upućuje i na nepoznate, a jednako važne jezikoslovce: Josipa Rajspa, Ivana Vitkovića i Ignacija Szentmártonyja.This thesis examines the contribution of jesuits to croatian linguistics at the Austrian and Roman jesuit province in the 17th and 18th century. The initial part of the thesis is a history of the jesuits, their arrival in the croatian lands and insight into the enlightening activities of the croatian jesuits. The main objective was to present the most important croatian jesuit linguists in the southern and northern part of the Croatian lands, and show their work in the field of linguistics. The thesis referred to famous names such as Bartol Kašić, Jakov Mikalja, Ardelio Della Bella, Juraj Habdelić, Andrija Jambrešić and Franjo Sušnik but also tells us about Ivan Vitković, Josip Rajsp and Ignacije Szentmártony who are less examined. Literature research has shown that there are large differences in the availability of information about linguists in the north to the south. Therefore, this thesis justifies the importance and merits of Bartol Kašić, Jakov Mikalja, Ardelio Della Bella, Juraj Habdelić, Andrija Jambrešić and Franjo Sušnik, and also points to the less famous, but still equally important linguists such as Josip Rajsp, Ivan Vitković and Ignacije Szentmártony