Pravna regulativa obiteljskog nasilja i neosjetljivost institucija prema žrtvama nasilja

Problematika obiteljskog nasilja prema ženama je kontinuirano prisutna u hrvatskom društvu, no i jednako toliko marginalizirana. U skladu s tendencijama prijašnjih vremena, pitanje obiteljskog nasilja bilo je prešućivano i zaobilaženo, umanjivala mu se važnost, činilo ga se sporednim i rezerviranim za obiteljsku intimu, odnosno ono je ostavljano unutar četiri zida svake obitelji. No u današnje vrijeme zamjetna je sve veća svijest s potpunom promjenom percepcije o ozbiljnosti ovog problema i nužnosti intervencije u svim društvenim sferama. Nasilje u obitelji se počinje smatrati javnom stvari, a reakcija na njega društvenom odgovornosti. Prema istraživanju o nasilju nad ženama koje je provela Svjetska zdravstvena organizacija utvrđeno je da je nasilje u obitelji od strane partnera najčešći oblik nasilja nad ženama i pogađa 30% žena diljem svijet.1 Radi toga obiteljsko nasilje nad ženama predstavlja jedno od najčešće kršenih ljudskih prava našeg doba. U Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu: RH) je prisutna svijest o postojanju problema, no izrazita tradicionalnost društva i poštivanje obiteljskih vrijednosti ne pridonosi učinkovitoj eradikaciji obiteljskog nasilja prema ženama. Adekvatan pristup potreban je na svim institucijskim razinama, uključivši sve aspekte pomoći žrtvama nasilja. U slučaju obiteljskog nasilja slijedi lančana reakcija brojnih institucija. Nakon prijave interveniraju redarstvene vlasti te je nerijetko potrebno i pružanje adekvatne zdravstvene zaštite, potom su u proces uključeni prekršajni ili kazneni sudovi. Kada je izrečena zatvorska kazna ona se provodi unutar zatvorskog sustava. Moguće zaštitne i sigurnosne mjere provode redarstvene vlasti, a uključeni su i Centri za socijalnu skrb i psiholozi. Zaštitu žrtvama pružaju i sigurne kuće. U daljnjim fazama omogućavanja zaštite prava žena žrtava nasilja javlja se i pravosuđe i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Brojni faktori koji su uključeni prilikom reakcije na slučajeve obiteljskog nasilja zahtijevaju usklađenost djelovanja uz poštivanje dostojanstva žrtve i potpunu zaštitu njezinih prava u svim fazama procesa. Nažalost, pregled hrvatske prakse ukazuje na brojne nedostatke koje analiziramo u svim fazama postupanja u kojima se javljaju