Kompozitori 20. stoljeća - Ravel, Jolivet, Dubois, Takemitsu

U 19. st. kompozitori nisu mnogo skladali solo kompozicije ili kompozicije komorne glazbe za flautu, već su bili više posvećeni gudačkim kvartetima, orkestralnoj i pijanističkoj glazbi. No u 20. st., kada se rađaju mnoge ideje i želje za originalnim ansamblima, nastaju dva najpoznatija primjera koja su otvorila novu dimenziju zvuka i značenja flaute – Schönbergov Pierrot Lunaire i Debussyjeva Sonata za flautu, violu i harfu. Doduše već je Debussy s Mallarméovim Faunom na početku stoljeća označio flautu i pružio joj providniji, obojeniji i profinjeniji zvuk. Ta nježna profinjenost ubrzo je dovedena u pitanje kada su Varèse i Jolivet napisali svoja djela za flautu. Od tada žestina i emocionalna snaga flaute omogućuju izražavanje gustoće zvuka i flauta postaje jedan od najdražih instrumenata poslijeratnih kompozitora