Phytate intake by vegetarian and non-vegetarian diet

Fitat, sol fitinske kiseline (inozitol-heksakisfosfata), biljci služi skladištenju fosfora i nekih drugih mineralnih tvari. Tijekom probave može inhibirati apsorpciju nekih nutrijenata, prije svega, cinka i željeza. Cilj ovog rada bio je provjeriti hipotezu da se, zbog obilja hrane biljnog podrijetla, vegetarijanskom prehranom unosi više fitata nego ne-vegetarijanskom. Prikupljeno je 60 jednodnevnih dnevnika prehrane uz vaganje, od toga 30 od vegetarijanaca i 30 od ne-vegetarijanaca na temelju kojih je izračunat njihov unos fitata. Prosječan dnevni unos fitata vegetarijanaca bio je 1879,6 mg, a nevegetarijanaca 652,9 mg (p<0,05). U radu su predstavljene i neke strategije kojima se može utjecati na inhibicijski učinak, a objašnjen je i potencijalan zaštitni učinak fitata na organizam koji se više ne smatra antinutrijentom, nego korisnom fitokemikalijom. Vegetarijanci bi zbog veće izloženosti fitatima trebali posvetiti pažnju dovoljnom unosu željeza i cinka dok bi ne-vegetarijancima unos veći od procijenjenog mogao biti od koristi u prevenciji nekih kroničnih bolesti.Phytate, the salt of phytic acid (inositol hexakisphosphate), serves as a storage form of phosphorus and minerals in plants. During digestion it can influence bioavailability of some nutrients, especially, zinc and iron. The aim of this work was to test the hypothesis that vegetarians have higher phytate intake than non-vegetarians. 60 single-day weighed food diaries were collected: 30 from vegetarians, 30 from non-vegetarians. The diaries were used to calculate their daily phytate intake. The mean phytate intake was 1879.6 mg by vegetarian and 652.9 mg by non-vegetarian diet (p