Jones fracture of fifth metatarsal bone

Prijelomi pete metatarzalne kosti češće nastaju kod osoba koje su sportski aktivne. Peta metatarzalna kost se sastoji od baze, tuberositasa, tijela, vrata i glave. Baza pete metatarzalne kosti je položena proksimalnije od ostalih metatarzalnih kostiju i zbog toga je kod optrećenja stopala izložena većem naprezanju od ostalih metatarzalnih kostiju. Prijelomi u ovome području očituju se bolom, oteklinom, osjetljivošću a dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i RTG nalaza.Prema Lawrence i Botte, prijelomi proksimalnog dijela pete metatarzalne kosti dijele se na avulzijske prijelome, Jones prijelom te stres prijelome. Avulzijski prijelomi čine najveći udio, nastaju na mjestu tuberositasa za koji se hvata tetiva m. peroneus brevis te plantarna aponeuroza. Njihova napetost tijekom nagle inverzije pri čemu je stopalo u plantarnoj fleksiji dovodi do otkinuća i pomaka dijela kosti. Jonesov prijelom nastaje u području proksimalne metafize i zahvaća zglob između četvrte i pete metatarzalne kosti. Ozljeda nastaje djelovanjem sile na vanjski dio stopala pri čemu je peta u kontaktu sa podlogom. Stres prijelomi nastaju na spoju metafize i dijafize te u proksimalnoj dijafizi, a često su posljedica opetovanih mikrotrauma. Torgova klasifikacija dijeli Jones i stres prijelome na tri tipa koji se međusobno razlikuju izgledom na RTG-u, a ujedno se prema toj podijeli i liječe. Tip 1 predstavljaju akutne prijelome i većinom se liječe konzervativno, imobilizacijom bez opterećenja noge kroz 6-8 tjedana, za stres prijelome do 20 tjedana. Tip 2 su subakutni prijelomi (delayed union) liječe se konzervativno ili kirurško liječenje, pri čemu je kirurški izbor rezerviran za profesionalne sportaše. U Tip 3 spadaju kronični prijelomi (pseudoartroze) a liječenje je isključivo kirurško, osteosinteza intramedularnim vijkom.Fractures of fifth metatarsal bone are most common to happen to sports active people. Structure of fifth metatarsal bone is made of base, tuberosity, body, neck and head. Avulsion fractures make the most part of the fractures and it appears on the spot called tuberosity on which is held tendon m. peroneus brevis with plantar aponeurosis. Their tension during sudden inversion in which the foot is in plantar flexion leads to separation and the dislocation of part of the bone. Jones fracture appears disal to the junction of the proximal metaphyseal and diaphyseal, and often affects the joint between the fourth and fifth metatarsal bones. The injury occurs by force acting on outer part of the foot, whereby heal is in a contact with a surface. Torg classification divides Jones and stress fractures into three types which mutually differ by appearance on RTG (X-ray) and also by that classification they are being threated. Type 1 requires a conservative approach by immobilization without burdening a lag through 6-8 weeks and for stress fractures through 20 weeks. Type 2 reguires a conservative or surgical treatment, wherein choice of surgery is reserved for proffesional athletes. Type 3 is entirely surgical approach and that is osteosynthesis by intramedullary screw. Stress fractures occur in the proximal diaphysis and are often the result of repeated microtrauma. The treatment is the same for Jones fractures. Symptomatic fractures in this area are manifested in pain, swelling and sensitivity and diagnosis is based on clinical examination and RTG (Xray) findings