Implementing Social Stories in a Child with Social Communication Disorder

Poremećaj socijalne komunikacije (PSK) prvenstveno je karakteriziran teškoćama s pragmatikom ili socijalnom uporabom jezika i komunikacije, a odnosi se na onu djecu i odrasle koji pokazuju teškoće u prepoznavanju socijalnih znakova i uključivanju u svakodnevne konverzacijske situacije. Kako bi se smanjila nepoželjna ponašanja koja se često javljaju te kako bi se povećao broj socijalno prihvatljivih ponašanja, koriste se različite intervencije. Jedna od najučinkovitijih intervencija jest interevencija socijalnim pričama. Socijalne priče (Gray i Garand, 1993) su kratke priče pisane i prilagođene osobama koje pokazuju teškoće u socijalnoj uporabi jezika, a njihov je cilj poboljšanje socijalnih vještina kroz podučavanje primjerenih oblika ponašanja u socijalnim situacijama. Sastavljene su od jednostavnih rečenica, a nastaju ovisno o osobi i situaciji na koju se želi utjecati. Istraživački dio diplomskog rada odnosi se na rad s djevojčicom s poremećajem socijalne komunikacije te na provjeru učinkovitosti intervencije socijalnim pričama u svrhu smanjenja nepoželjnih ponašanja kod djevojčice te povećanja poželjnih ponašanja. Intervencija je provedena u 9 susreta s djevojčicom. U prvom susretu se promatralo ponašanje djevojčice na temelju kojeg su napisane dvije socijalne priče, zatim su se u 7 susreta čitale socijalne priče, a ponašanja djevojčice mjerila su se pomoću evaluacijskog obrasca. U zadnjem susretu promatralo se jesu li se ponašanja održala zato što se taj put nije čitala socijalna priča. Može se zaključiti da je intervencija socijalnim pričama bila uspješna budući da je došlo do smanjenja nepoželjnih ponašanja.Social communication disorder (SCD) is primarily characterized by difficulties in pragmatics or social use of language and communication, and it relates to children and adults that show difficulties in recognizing social signs and engaging in everyday conversational situations. There are various interventions that are used in order to reduce inappropriate behaviors that often appear, and their purpose is to raise number of socially acceptable behaviors in people diagnosed with SCD. One of the most affective interventions is the social stories intervention. Social stories (Gray and Garand, 1993.) are short stories written and adjusted to people showing difficulties in social use of language and their purpose is enhancing social skills through teaching acceptable forms of behavior in social situations. The research part of this thesis was to measure the effectiveness of a social stories intervention in reducing problem behaviors in a girl with SCD. Main goal of this intervention was to reduce inappropriate behaviors and to raise number of socially acceptable behaviors. Intervention was conducted in 9 sessions. An observation of child’s behavior was conducted in the first session and two social stories were made on basis of that observation. Those social stories were read in the next 7 sessions and child’s behaviors were measured by the evaluation scale. In the last session social stories were not read, so the session was used as an observation of child’s behavior in comparison to the first session. Analysis of the data concluded that both stories have been effective because the inappropriate behaviors were reduced