The aplication of traditional costing system in production companies

Svaki proizvodni subjekt, kako bi lakše donosio poslovne odluke, osim što treba znati što su troškovi te kakvi mogu sve biti, treba znati i odabrati odgovarajući sustav troškova prema svojim specifičnostima. Tradicionalni sustavi obračuna troškova mogu biti sustav obračuna troškova po radnom nalogu i procesni sustav obračuna troškova, a i jedan i drugi imaju zajednički cilj utvrditi jedinični trošak svakog proizvedenog proizvoda. Tradicionalni sustavi se uglavnom primjenjuju u proizvodnim subjektima koji koriste radno-intenzivnu proizvodnju te je taj sustav zastupljeniji u slabije razvijenim zemljama. Karakteristike tih sustava su jednostavna primjena, ali i isplativost i manja novčana ulaganja za razliku od suvremenih sustava. Osim navedenih prednosti, još jedan od razloga za primjenom tih sustava je i prevladavajući udio direktnih troškova u ukupnim troškovima proizvodnje. Sustav obračuna po radnom nalogu je uglavnom iniciran specifičnom narudžbom kupca ili kao što je prikazano u primjeru zahtjevom za rad, ujedno je to i osnovna karakteristika tog sustava. Ukoliko se proizvodni proces odvija neprekidno i njegova količina je unaprijed nepoznata, onda je bolje primijeniti procesni sustav obračuna proizvodnje jer on karakterizira masovnu i homogenu proizvodnju. Iako proizvodni subjekti u slabije razvijenim zemljama koriste tradicionalne sustave, vrlo je vjerojatno ukoliko počnu rasti i imati sve veće troškove i veći broj proizvoda da će s vremenom preći na suvremene metode kako bi poboljšali konkurentnost na tržištu, ali sve dok njihovi direktni troškovi budu prevladavali i dalje će opće troškove proizvodnje raspoređivati na mjesta troškova pomoću tradicionalnih sustava