Croatian spring and Constitutionality of Croatia 1967.-1974.

Hrvatsko proljeće nacionalni je reformski pokret predvođen političkim, studentskim i humanističkim prestavnicima Hrvatske sredinom 60-ih i početkom 70-ih godina 20. stoljeća s ciljem demokratizacije, liberalizacije i ostvarivanja pripadajućih prava Hrvatske u okviru postojeće Jugoslavije. Neravnopravan položaj u ekonomskom, političkom i društvenom životu SR Hrvatske u SR Jugoslaviji doveo je do buđenja nacionalnog identiteta i prvih jasnih koraka u borbi za demokratizaciju društva. Ostavkom Aleksandra Rankovića 1966. godine prepoznat je trenutak za promjenu tvrde unitarističke i centralističke politike dotadašnjeg političkog vodstva. Provedena je Gospodarska reforma 1965. godine, a dvije godine kasnije dolazi do objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Objavljivanjem Deklaracije u tjedniku Telegram započela je borba za položaj i prava Hrvatske u Jugoslaviji i otvoren je novi put u buđenju nacionalnog identiteta u Hrvatskoj. Politički vrh Komunističke partije Hrvatske sve otvorenije poziva na reforme unutar Jugoslavije. Studenti se gotovo jednoglasno pridružuju zahtjevima i otvoreno podržavaju vodstvo KPH. S obzirom da se na buđenje nacionalnog identeta i poziv na demokratizaciju u tim trenutcima gleda kao na ugrožavanje političkog sustava i opstojnosti SR Jugoslavije, postupno s vremenom dolazi i do obračuna sa svim važnim osobama Hrvatskog proljeća. Svi vodeći politički čimbenici prisiljeni su na ostavke, studenti osuđeni na kazne zatvora, a intelektualci ukonjeni iz javnog i društvenog djelovanja. Bit Hrvatskog proljeća ipak je ostvarena promjenama Ustava 1971. i donošenjem Ustava SFRJ 1974. godine kada je demokratiziran politički sustav, a Republike stječu pravo na samoodređenje i odcjepljenje. Takvo političko rješenje u velikom dijelu zadovoljava zahtjeve nacionalnog reformskog pokreta te stvara nedvosmisleni pravni temelj za neovisnost i samostalnost Republike Hrvatske dva desetljeća kasnije.Croatian Spring is the national reform movement led by croatian political, student and humanist representatives during mid 60’s and early 70’s of 20th century with the purpose of democratization, liberalization and realization of related rights of Croatia in the borders of existing Yugoslavia. Unequal position in economic, political and social life of the FR of Croatia in FR of Yugoslavia led to awakening of national identity and first clear movements in fighting for democratization of society. Resignation of Aleksandar Ranković in 1966 was recognized as good opportunity for the change of claim unitarist and centralists politics of past political leadership. In 1965 Economic reform was carried out and two years later “Declaration on the Status and Name of the Croatian Literary Language” was published. With publication of Declaration in weekly Telegram began the fight for position and rights of Croatia in Yugoslavia and new path of national identity awakening was initiated. The political top of the communist party in Croatia increasingly animates reforms within Yugoslavia. Students, almost unanimously, join the requirements and support KPH leadership overtly. Given that the awakening of the national identity and the call for democratization in these moments are seen as danger for the political system and the survival of the FR Yugoslavia, gradually comes to calculation with all important persons of the Croatian Spring. Leading political factors are forced to resign, students are sentenced to imprisonment and intellectuals are removed from public and social activities. The essence of the Croatian Spring was, however, achieved through the constitutional changes in 1971 and by introducing 1974 Constitution when political system was democratized and republics gain right to self-realization and disengagement. This kind of political solution for the most part satisfies demands of the National Reform Movement and creates an unequivocal legal basis for the independence and autonomy of the Republic of Croatia two decades later