Migracije, pitanje hospitaliteta i politika prijateljstva

Suvremenost je u bezavičajnosti (Unheimlichkeit), povijest je ostala bez subjekta (narod-demos) i Kantove kozmopolitske ideje vječnog mira, a politička uzaludnost zacementirana je dispozitivima umreženog društva. U našoj krizi orijentacije, migracije su budućnost i neuhvatljiva sadašnjost. E. Levinas govori o 'gradovima izbjeglica', kao prostoru u kojemu se očekuje spasonosni događaj i mesijanska politika. Problem sa mesijanskom politikom je u njenoj svojevrsnoj zakašnjelosti spram zadaće suvremenosti, no ona je ujedno i beskonačni zadatak 'nadolazeće demokracije' (Derrida). Raspad suverenosti nacija-država traje, a to znači da još uvijek traje politika koja počiva na figuri neprijatelja: Drugi se neutralizira i suspendira. Stoga je prioritetno drugačije mišljenje i drugačije djelovanje. Potrebna je nova solidarnost, izjednačiva s klasičnim idealom prijateljstva (philia), kao uvjetom nastanka pravedne zajednice. Stoga bi hospitalitet trebao smjerati s onu stranu klasične politike i etike, kada subjekt postaje čovječanstvo