Testamentary Succession in Roman law

U ovom se radu analizira razvoj oporučnog nasljeđivanja u rimskom pravu. Prati se razvoj oporuke kroz sva razdoblja rimske pravne povijesti. Oporuka je u svojim fazama razvoja imala različite oblike i funkcije, a nastala je i razvijala se usporedno s razvitkom privatnog vlasništva, odnosno društvenim i gospodarskim uvjetima života, pri čemu je moguće pratiti genezu i promjenu oblika i pravila oporučnog nasljeđivanja u skladu s općim razvojem rimskog privatnog prava. U povijesnom razvoju odnosa pojedinih osnova nasljeđivanja moguće je razlikovati prvotno intestatno nasljeđivanje nastalo na nepotpuno razvijenom privatnom vlasništvu posebnog oblika starinske rimske porodice (consortium), te oporučno nasljeđivanje (testamentum) u vrijeme razvijenog privatnog vlasništva, pri čemu se nužno nasljedno pravo tijekom vremena razvilo kao svojevrstan korektiv slobode oporučivanja. Najraniji oblik oporuke, testamentum comitiis calatis, bio je javna ceremonija, dok su oporuke u vrijeme Justinijana s obzirom na prava i obveze oporučitelja već poprimile oblik i karakteristike kakve poznajemo u suvremenom hrvatskom pravu. Analiza Justinijanove kodifikacije ukazuje na važnost utjecaja odredbi rimskog prava u pogledu ključnih elemenata poput imenovanja nasljednika kao temelja, supstitucije ili opoziva na razvoj oporučnog nasljeđivanja i u suvremenom nasljednom pravu.This paper analyses the development of hereditary testaments / wills in Roman law through all periods of the Roman legal history. The testament had diverse forms and functions throughout its development phases, which can be analysed and traced along with the implementation of private property, as well as the social and economic conditions of the era. Historically, the hereditary relations were initially forms of intestate succession based on the partially developed private property system of the ancient Roman family (consortium), while the testamentary succession formed during the fully developed private property era, with hereditary law acting as a corrective on personal testamentary freedoms. The earliest forms of the will, the testamentum comitiis calatis, represented a public ceremony, while during the period of Justinian the will, concerning the testator’s rights and obligations, took the form and characteristics known today in contemporary Croatian law. The Codex Iustinianus analysis emphasises the importance of the Roman law regarding key elements of the rules of intestacy, such as assigning an heir, substituting or disinheriting a successor