Genetic diversity and population structure of dalmatian sage (Salvia officinalis L.)

Ljekovita kadulja (Salvia officinalis L.) je višegodišnji polugrm kamenjarskih staništa i jedna od najznačajnijih autohtonih vrsta u flori istočne jadranske obale i otoka. Uz pomoć osam mikrosatelitnih biljega analizirana je genetička raznolikost i populacijska struktura 23 populacije iz Hrvatske te dvije populacije iz Bosne i Hercegovine. Utvrđeno je da je većina populacija u Hardy-Weinbergovoj ravnoteži, dok je kod šest populacija utvrđen signifikantan manjak heterozigota. Južne populacije pokazuju najveću gensku raznolikost kao i alelno bogatstvo, koje se prema sjeveru postupno smanjuje. Vrijednosti genetičke diferencijacije su niske i ukazuju na visoku razinu protoka gena. Analizom molekularne varijance utvrđeno je da je većina ukupne genetičke raznolikosti uzrokovana unutarpopulacijskom raznolikošću. Bayesovske analize populacijske strukture ukazuju na postojanje riječnih barijera u smjeru sjeveroistok-jugozapad (Zrmanja, Cetina) i planinskih masiva u smjeru sjeverozapad-jugoistok (Velebit, Biokovo). Utvrđeno je postojanje izolacije uslijed udaljenosti. Ne postoje jasni znakovi da su populacije prošle kroz nedavno genetičko usko grlo.Dalmatian sage (Salvia officinalis L.) is a perennial subshrub growing in rocky habitats and represents one of the most significant autochthonous species in flora of eastern Adriatic coast and islands. Genetic diversity and population structure of 23 populations from Croatia and two from Bosnia and Herzegovina were analyzed using eight microsatellite markers. The majority of populations were in Hardy-Weinberg equilibrium while significant deficit of heterozygotes was detected in six populations. Southern populations showed the highest values of gene diversity and allelic richness which gradually decreased towards north. Values of genetic differentiation were low indicating high levels of gene flow. Analysis of molecular variance showed that most of total genetic diversity was attributable to within population variation. Bayesian analyses of population structure revealed the existence of riverine barriers in the northeast-southwest direction (Zrmanja, Cetina), as well as mountain ranges (Velebit, Biokovo) in the direction of northwest-southeast. A significant pattern of isolation by distance was observed. There was no clear indication of recent genetic bottlenecks