Clay minerals in lake sediments along the eastern Adriatic coast as proxies of environmental changes during late pleistocene and holocene

Jezerski sedimenti rezultat su donosa materijala iz sliva i jezerske produktivnosti. Promjene u sedimentaciji mogu biti uzrokovane naglim preokretima u klimatskim uvjetima, kao i ljudskom aktivnošću. Jezerski sedimenti, jednom zakopani na dnu jezera, idealan su medij za očuvanje takvih promjena. Paleolimnološka istraživanja na jezerskim sedimentima istočno jadranske obale (Vransko jezero na Cresu, Bokanjačko blato, Vransko jezero kod Biograda i Baćinska jezera-Crniševo) omogućila su praćenje paleookolišnih uvjeta od kasnog pleistocena do danas. Uzorkovanje jezgri sedimenata rezolucijom od 1 cm, duljine 440, 780, 1101 i 840 cm, te precizno datiranje pomoću AMS 14C pružilo je uvid u procese taloženja, izvor materijala, uvjeta u jezerskoj vodi i produktivnosti jezera, na temelju provedenih mineraloških, geokemijskih, granulometrijskih, palinoloških analiza te analiza magnetskog susceptibiliteta i spektralne analize boje. Analizirana jezera su karbonatna jezera, potopljena krška polja, u kojima prevladava karbonatna sedimentacija, isprekidana sa siliciklastičnim donosom materijala iz sliva. Mineralni sastav jezerskih sedimenata uglavnom je reguliran tim procesima te ovisi o mineralnom sastavu slivnog područja i klimatskim faktorima, koji utječu na vrstu trošenja. Minerali glina rijetko su primarni indikatori klimatskih promjena, te je bilo nužno koristiti multidisciplinaran pristup gdje su minerali glina uspoređeni s rezultatima geokemijskih, granulometrijskih i palinoloških analiza. Rekonstrukcije paleookolišnih uvjeta kroz kasni pleistocen i holocen napravljene su za svako jezero te su se utvrdile promjene povezane s klimatskom dinamikom mediteranskog područja i promjenama razine Jadranskog mora.Lake sediments are the result of the input material from the catchment and lake productivity. Changes in sedimentation can be caused by abrupt climate changes, as well as human activity. Lacustrine sediments, once buried on the bottom of the lake, are an ideal medium for the preservation of such changes. Paleolimnological recearch on lake sediments on the eastern Adriatic coast (Lake Vrana on the Island Cres, Bokanjačko blato, Lake Vrana near Biograd and Lake BaćinaCrniševo) enabled tracking paleoenvironmental conditions from the late Pleistocene until present. High sediment sampling resolution (1 cm) of the cores 440, 780, 1101 and 840 cm in length, respectively, and precise dating using AMS 14C has provided us insight into the depositional processes, sediment source, water column conditions and lake productivity, based on mineralogical, geochemical, grain size, playnological, magnetic susceptibility and color reflectance analysis. Lakes represent typical karst lakes, polje filled with water, and are dominated by carbonate sedimentation, with periodic siliciclastic input. Mineral composition is mainly determined by these processes and depends on the mineral composition of the catchment and the climatic factors, i.e. physical or chemical weathering. Clay minerals alone rarely provide primary evidence of climate change and the best approach is the multidisciplinary one where evidence from clays is compared with that from the palynological and geochemical data. The dissertation presents four lacustrine palaeoenvironmental reconstructions that show evidence for Holocene climate changes associated with Mediterraenan climayte dynamics and Adriatic Sea level changes