THE EVALUATION OF CHILD PSYCHOLOGICAL CHARACTERISTICS AND A ROLE OF THE ENVIRONMENTAL FACTORS IN THE OCCURRENCE OF DENTAL TRAUMA

Uvod. Traumatske ozljede zuba (TDI) nastaju u kompleksnoj interakciji djeteta s njegovim fizičkim i socijalnim okolišem. Dijete ili domaćin igra važnu ulogu u nastanku traume i može biti povezano s povećanim rizikom za ponavljanje ozljeda. Postoje dokazi da neka djeca imaju viši rizik za ozljede od drugih. Vrlo malo istraživanja analiziralo je povezanost ponavljanja ozljeda i djetetovih obilježja. Cilj. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti povezanost nekih obilježja domaćina i okoliša i ponavljanja ozljeda u skupinama djece od 3 – 8, 9 – 11, i 12 - 17 godina. Postupci. Obilježja domaćina analizirana su u uzorku 157 pacijenata (103 muških i 54 ženska) s traumatskim ozljedama zuba. Uzorak je obuhvaćao djecu s jednom ozljedom i djecu s ponavljanjem ozljeda. Overt Aggression Scale (OAS) je korištena za procjenu agresije u djece i za dobivanje informacija o vrsti i razini agresivnog ponašanja. Također su analiziranje neke sociodemografske varijable kao što su dob, spol, socio ekonomski status (SES) i obrazovanje roditelja. SES ispitanika određen je primjenom Hollingsheadeovog dvofaktorskog indeksa socijalnog položaja. Rezultati. Dječaci s ponavljanjem ozljeda pokazivali su značajno više agresivnog ponašanja od dječaka samo s jednom ozljedom (x2 = 6.36; P = 0.012). Dječaci u dobi od 12-17 godina imali su 7 puta viši rizik za ponavljanje ozljeda od dječaka sa samo jednom ozljedom (OR = 7.00; 95% CI = 1.185 - 41.360). Djevojčice s ponavljanjem ozljeda u svim dobnim skupinama pokazale su sličnu razinu fizičke agresije. Dječaci su imali 2.7 puta viši rizik za ponavljanje ozljeda od djevojčica (OR = 2.721; 95% CI = 1.350 – 5.484). Djeca iz niskih socijalnih razreda imala su 1,5 veći rizik za ponavljanje ozljeda od djece iz viših socijalnih razreda. Čimbenici za koje se čini da utječu na rizik za ponavljanje ozljeda, kao što su agresivno ponašanje, spol, dob i niski SES, tijesno su međusobno povezani. Zaključak. Djeca s ponavljanjem ozljeda značajno se razlikuju od onih sa samo jednom ozljedom u pogledu spola, dobi, SES-a i razine agresivnog ponašanja. Najznačajniji čimbenik rizika za ponavljanje ozljeda bila je visoka razina fizičke agresije u dječaka. Primjena OAS skale u djece s ozljedama zuba mogla bi biti od pomoći u otkrivanju djece s povećanim rizikom za ponavljanje ozljeda.Introduction. Traumatic dental injuries (TDI) result from a complex interaction of child with his physical and social environment. Child or host factors play an important role in trauma occurrence and can be associated with increased risk for injury repetition. There are evidences that some children are at higher risk for injuries than others. Relatively few studies have examined and analysed the association between the injury repetition and level of child’s characteristics. Aim. The aim of this study was to examine the association between some host and environmental characteristics and repetition of injuries among a cohort of children aged 3 – 8, 9 – 11, and 12 - 17 years. Methods. The host characteristics were analysed in the sample of 157 patients (103 males and 54 females) with TDI. The sample comprised children with a single injury (SI) and those with repeated injuries (RI). The Overt Aggression Scale (OAS) was used to assess aggression in children and to obtain information about type and level of aggressive behaviours. Some sociodemographic variables, such as age, gender, socio-economic status (SES) and parental education were also analysed. The Subject Experience Survey (SES) of the subjects was determined by using the Hollingshead Two Factor Index of Social Position. Results. Males with RI displayed a significantly higher aggressive behaviour than males with SI (x2 = 6.36; P = 0.012). Males aged 12-17 years have 7 times higher risk for injury repetition than males with SI (OR = 7.00; 95% CI = 1.185 - 41.360). Females with RI in all age groups showed similar level of physical aggression. Males have 2.7 times higher risk for injury repetition than females (OR = 2.721; 95% CI = 1.350 – 5.484). Children from lower social class had a 1.5 greater risk for RI than children from higher social classes. The factors that appear to affect the risk for RI such as aggressive behaviour, sex, age and lower SES are closely interrelated. Conclusion. Children with RI significantly differ from those with SI with regard to gender, age, SES, and level of aggressive behaviour. The most significant risk factor for injury repetition was a high level of physical aggression in males. The use of OAS in children with TDI could be of help to detect patients with increased risk for injury repetition