Regional convergence of new member states (10) EU (15) - assumption on the realization of internal market of the EU

Osnovna svrha ovog rada je determinirati odrednice regionalnih dispariteta te utvrditi čimbenike regionalne konvergencije i njihov doprinos smanjenju regionalnih nejednakosti prema integracijskim i razvojnim skupinama u EU, a sve radi istraživanja utjecaja navedenih nejednakosti na povećanje ekonomske i socijalne kohezije te izgradnju unutrašnjeg tržišta. Raščlamba je započeta pregledom teorijskih postavki o problemima nacionalnog i regionalnog razvoja od polovine 20. stoljeća do danas, a nastavljena objašnjavanjem tipova i modela konvergencije s posebnim naglaskom na beta i sigma konvergenciju i modalitete njihova mjerenja. Polazeći od postavke kako su regionalne neujednačenosti veliko ograničenje skladnog gospodarskog razvoja, urađena je analiza regionalnih nejednakosti u EU 15, EU 10 i EU 27 , a rezultati su potvrdili postojanje snažnih i kompleksnih regionalnih nejednakosti. U starim zemljama članicama (EU 15) su izražene nejednakosti izmeñu razvijenog sjevera i nerazvijenijeg juga, dok su u novim zemljama članicama (EU 10) izražene nejednakosti izmeñu metropolskih i zapadnih regija s jedne strane i istočnih regija s druge strane. Europsku Uniju (EU 27), uz napredak metropolskih i regija jezgre, karakteriziraju snažne regionalne neujednačenosti izmeñu starih i novih zemalja članica te opći zaostatak perifernih područja. Vrijednosti indeksa pokazuju kako je nakon priključenja novih zemalja članica došlo do povećanja regionalnih nejednakosti i smanjenja unutarnje kohezije, zbog čega je porasla ranjivost na asimetrične šokove. Komparativnom analizom regionalnih politika u starim i novim članicama identificirane su razlike u investicijama i prioritetnim ciljevima. Provedena analiza meñuovisnosti razine BDP-a i komponenti istraživanja i znanja je pokazala kako regionalni BDP ne ovisi o ulaganjima u R&D. Od svih testiranih komponenti istraživanja i znanja najsnažniji utjecaj na razinu BDP-a ima broj zaposlenih u znanosti i tehnologiji. Analizom meñuovisnosti komponenti istraživanja i znanja i stope rasta BDP-a nije pronañena čvrsta i jednoznačna veza između navedenih komponenti. To dokazuje kako komponente istraživanja i znanja nisu ključne odrednice regionalnog rasta, već se na razini svake regije mogu determinirati jedinstveni nositelji rasta i razvoja. Analiza regionalne konkurentnosti ukazuje kako su najkonkurentnije regije europske jezgre i sjevera, a najnekonkurentnije regije južne i istočne periferije. Loši rezultati i široko postavljeni ciljevi regionalne politike otvaraju prijepore između načela solidarnosti i učinkovitosti te identificiraju nužnost snažne koordinacije na svim razinama upravljanja. Iako su strukturna sredstva, zajedničke politike i pristup jedinstvenom tržištu polučili određene pozitivne učinke na regionalni BDP i zaposlenost, evidentno je kako je izostao sveobuhvatni napredak u zaposlenosti i unutarnjoj koheziji. U sljedećem je koraku formuliran model regionalne konvergencije koji je potom ekonometrijskim tehnikama testiran prema integracijskim i razvojnim skupinama. Rezultati testiranja u svim promatranim integracijskim skupinama regija izdvajaju investicije u industriju i grañevinarstvo, zaposlene u industriji, zaposlene u uslugama, naknade zaposlenicima te produktivnost rada kao ključne determinante regionalne konvergencije. Iako sve promatrane skupine regija ostvaruju beta konvergenciju, regije s iznadprosječnim BDP-om brže sustižu ravnotežno stanje pa se vrijeme prilagodbe siromašnijih regija ravnotežnom stanju produljuje. Rezultati testiranja konvergencijskog modela u razvojnim skupinama izdvajaju investicije, dohodak privatnih kućanstava, bruto dodanu vrijednost u industriji i produktivnost kao temeljne determinante konvergencije. Suprotno mnoštvu teorijskih modela i postavki, rezultati dokazuju kako regionalna konvergencija nije čvrsto naslonjena na komponente istraživanja i znanja, već se temelji na mnoštvu drugih faktora snažno i nedvosmisleno ukorijenjenih u regionalne gospodarske sustave. Nakon testiranja beta konvergencije pristupilo se utvrñivanju sigma konvergencije kao pokazatelja kretanje regionalnih razlika. Regije EU 15 bilježe blagu sigma konvergenciju do 2008. godine kada se zbog učinaka gospodarske krize nazire blagi divergencijski pomak, dok regije EU 10 nakon priključenja ne ostvaruju jasne konvergencijske niti divergencijske trendove. Prema razvojnim skupinama sigma konvergencija pokazuje konvergencijske trendove u skupini regija cilja 1, dok se za ostale skupine regija pronalaze divergencijski trendovi. Nove zemlje članice (EU 10) konvergiraju zemljama tvrde jezgre (EU 15) na nacionalnoj razini, ali na regionalnoj razini su sve izraženiji procesi divergencije izmeñu metropolskih i ostalih regija. Iz provedenog istraživanja proizlazi kako bi se EU, zbog konstantnog povećanja pritiska na financijske fondove i zajedničke politike, trebala više oslanjati na realizaciju unutrašnjeg tržišta, a manje na trenutne programe i zajedničke politike.The main goal of this paper is to define the determinants of the regional disparities and to establish the factors of regional convergence and their contribution to reducing regional inequalities pursuant to integration and development groups in the EU, and all in purpose of researching the effects of mentioned inequalities on the increase of economic and social cohesion and the development of internal market. The analysis begins by reviewing theoretical postulations on the issues of national and regional development since the mid-20th century till today, and continues with the explanation of types and models of convergence with the particular emphasis on beta convergence and sigma convergence and the modalities of their measurement. Starting from the premise that regional unevenness is a major limitation of proportioned economic development, an analysis of regional unevenness in EU-15, EU-10 and EU-27 was made, and the results have confirmed the existence of strong and complex regional inequalities. In old member states (EU-15) there are differences between the developed north and less developed south, while in new member states (EU-10) there are differences between metropolitan and western regions on one side and the eastern regions on the other side. European Union (EU-27), along with the development of the metropolitan regions and core regions, is characterized by strong regional unevenness between the old and new member states as well as the general underdevelopment of peripheral areas. The index values show that after the accession of new member states there have been increase of the regional differences and decrease of internal cohesion, which resulted in the increase of vulnerability to asymmetric shocks. Comparative analysis of regional policies in old and new member states identified the differences in investments and priority goals. Analysis performed on the interdependence of GDP level and the components of the research and knowledge has shown that regional GDP does not depend on investments in R&D. Among all analyzed components of research and knowledge, the strongest influence on GDP has the number of people employed in science and technology. The analysis of the interdependence of the components of research and knowledge and GDP growth rate has not found firm and unambiguous connection between mentioned components. This proves that components of research and knowledge are not key determinants for regional growth, but rather unique components of growth and development can be determined at each region level. Analysis of regional competitiveness shows that the most competitive regions are core regions and northern regions, and the least competitive are southern regions and regions of eastern periphery. Bad results and widely set goals of regional policies open the controversies between the principle of solidarity and efficiency and identify the necessity of strong coordination at all levels of management. Although the structural funds, common policies and the approach to the unique market have obtained certain positive effects on the regional GDP and employment, it is obvious that the comprehensive progress concerning the employment and internal cohesion is absent. In the following step a model of regional convergence was formulated which was then tested through the econometric techniques according to integration and development groups. The results of the testing in all observed integration groups of regions show that the industrial and construction investments, employees in industry, employees in services, compensations of employees and productivity are main determinants of regional convergence. Although all observed groups of regions realize beta-convergence, the regions with the above-average GDP can faster achieve balance and in that way the period for achieving balance for the poorer regions elongates. The results of testing the convergence model in development groups show that investments, private household income, gross value added in industry and productivity are main determinants of convergence. On the contrary to many theoretical models and propositions, results show that regional convergence is not firmly leaned to the components of research and knowledge, but is rather based on many different factors that are firmly and unambiguously embedded in regional economic systems. After testing the beta convergence, the establishing of sigma convergence as an indicator of regional differences trends was approached. EU-15 regions record slight sigma convergence to year 2008 when due to effects of economic crisis a slight divergence movement is discerned, while EU-10 regions after the accession do not realize clear either convergence or divergence trends. According to development groups sigma convergence shows convergence trends in group of regions of goal 1, while for other groups of region there are divergence trends. New member states (EU-10) converge to countries of hard core (EU-15) at national level, but at regional level processes of divergence between metropolitan and other regions are more expressed. Conducted research shows that, due to constant increase of stress on financial funds and common policies, EU should rely more on realization of internal market and less on current programs and common policies