Zdravstvena njega bolesnika s opeklinama

Opekline su ozljede kože uzrokovane toplinom, trenjem, radijacijom, kemijskim tvarima ili električnom strujom. Nastankom opeklina dolazi do promjena u organizmu i radu svih organskih sustava. Prema dubini oštećenja razlikuju se opekline prvog, drugog, trećeg i četvrtog stupnja. Opekline se klasificiraju prema općem stanju, lokalozaciji, veličini opečene površine i dubini opeklinske nekroze. Dijele se na lakše, umjerene, teške i kritične. U procjeni opečene površine se primjenjuje metoda „Pravilo devetke“. Kod djece i novorođenčadi se koristi procjena prema Lund i Brodweru. Liječenje opeklina je opće, lokalno i kirurško. Opće liječenje uključuje stabilizaciju disanja i cirkulacije, uzimanje anamneze, terapija antitetanusom, vađenje krvi i uzimanje laboratorijskih pretraga. Dodatak uobičajenoj terapiji je hiperbarična oksigenacija koja je vrlo korisna. U prvih 48 sati je najbitnija nadoknada tekućine da bi se izbjegao šok. Primjenjuje se Parkland formula. Lokalno liječenje se sastoji od odstranjenja nekrotičnog tkiva i očuvanje površine kože od infekcije. U zaštiti opeklinskih rana se primjenjuju aktivne obloge. Na liječenje opeklinske rane pozitivno djeluje i negativni tlak. Kirurško liječenje se sastoji od esharomije, primarne obrade rane, metodom tangencijalne ekscizije, te transplantacije kože. Komplikacije opeklina su infekcija, septikemija, akutna dilatacija želuca, Curlingov ulkus, anemija, pneumonija, hipotermija i kontrakture. Liječenje se provodi u jedinici intenzivnog liječenja. Dobra zdravstvena njega je neophodna za dobar ishod liječenja. Intervencije medicinskih sestara se odnose na hemodinamski monitoring, prevenciju infekcije, prevenciju komplikacija, procjenu boli, procjenu psihološkog statusa, i pružanje podrške bolesniku. Najčešće sestrinske dijagnoze su visok rizik za infekciju, visok rizik za disbalans elektrolita, oštećena izmjena plinova, bol, i poremećeni tjelesni izgled. Bitna je rehabilitacija bolesnika koja se dijeli na ranu i kasnu. Njezin cilj je uključivanje bolesnika u aktivnosti svakodnevnog života. Provode se vježbe za prevenciju kontraktura i respiratornih komplikacija, kinezioterapija, elektroterapija i hidroterapija. U procesu liječenja je bitan multidisciplinarni pristup