Biokemijski parametri kod bolesti štitnjače u trudnoći

Štitnjaĉa je endokrina ţlijezda smještena s prednje strane vrata. U epitelnim stanicama štitnjaĉe sintetiziraju se hormoni trijodtironin (T3) i tiroksin (T4). Štitnjaĉu na luĉenje hormona potiĉe tireotropin (TSH), hormon kojeg luĉi hipofiza. Normalna funkcija štitnjaĉe vaţna je za urednu funkciju brojnih drugih organa i organskih sustava. Poremećaj rada štitnjaĉe oĉituje se kao hipertireoza ili hipotireoza. Hipertireoza je stanje prekomjernog luĉenja hormona štitnjaĉe dok je hipotireoza stanje smanjene sinteze hormona. Svaki poremećaj u radu štitne ţlijezde izravno utjeĉe na metabolizam te je vrlo vaţno na vrijeme odrediti uzrok. Poremećaji u funkciji štitnjaĉe mogu dovesti do ozbiljnijih stanja i bolesti koje pogaĊaju razliĉite dobne skupine bez obzira na uvjete u kojima se nalaze. MeĊu najizloţenijima su ţene i to već u mlaĊoj ţivotnoj dobi te nerijetko trudnice. Kod nekih ţena, bolesti štitnjaĉe se javljaju tijekom trudnoće, a kod nekih su bile prisutne i prije. Na samu aktivnost štitnjaĉe utjeĉu estrogeni, korionski gonadotropin (HCG) te koncentracija joda. U trudnoći se jod brţe izluĉuje bubrezima, a fetus izraţava veću potrebu za njim. Parametri vaţni za aktivnost štitnjaĉe koji se kontroliraju u trudnoći su fT4 odnosno slobodni tiroksin, koji je ujedno i aktivni oblik T4 hormona, tireotropin te antitijelo koje je usmjereno na blokiranje tireoidne peroksidaze (TPOAt), koja je neophodna za sintezu hormona štitnjaĉe i antitijelo usmjereno na tireoglobulin (TgAt). Najĉešće bolesti štitnjaĉe koje se pojavljuju u trudnoći su hipertireoza, hipotireoza i akutni tiroiditis, a nerijetko se javlja i poslijeporoĊajni poremećaj rada štitnjaĉe u majke koji nastaje tijekom prvih 6 mjeseci nakon poroda. Potreba za hormonima štitnjaĉe u trudnoći se povećava za 50 posto kako bi se pokrili zahtjevi i majke i djeteta. Fetalna štitnjaĉa moţe se detektirati tek oko 10. tjedna, do tada fetus potrebne hormone i jod dobiva od majke, odnosno majĉine štitnjaĉe. Stoga je vrlo vaţno pratiti koncentracije hormona jer svako od gore navedenih stanja moţe nepovoljno utjecati na ishod trudnoće i razvoj ploda. Dijagnosticiranje bolesti štitnjaĉe u trudnoći provodi se pomoću laboratorijskih postupaka odreĊivanja biokemijskih parametara koji ukazuju na funkciju štitnjaĉe. Najĉešće se koriste imunokemijske metode koje se temelje na reakciji antigen – antitijelo. To su radioimunološka metoda – RIA i imunoradiometrijska metoda – IRMA