Fizioterapija u rehabilitaciji osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti

Parkinsonova bolest jedna je od vrlo čestih neurodegenerativnih bolesti koja obično zahvada populaciju ljudi s prosjekom od 60 godina. Muškarci obolijevaju neznatno češde od žena. Bolest se javlja širom svijeta bez rasne ili religijske različitosti. Simptomi poput bradikineze, tremora, rigidnosti i posturalne nestabilnosti uzrokuju poteškode pri izvođenju aktivnosti svakodnevnog života. Kod nekih bolesnika bolest dulje vrijeme ne utječe na sposobnost obavljanja aktivnosti svakodnevnog života. Etiologija bolesti još uvijek nije poznata, ali se pretpostavlja da je uzrok kombinacija genetskih i okolišnih čimbenika povezanih sa propadanjem dopaminergičkih neurona u crnoj tvari (supstantia nigra). Za dijagnosticiranje Parkinsonove bolesti potrebno je uzeti temeljitu anamnezu, napraviti detaljan neurološki i opdi status, napraviti test levodopom koji ako je pozitivan služi za potvrdu dijagnoze, te PET (pozitronsku emisijsku tomografiju). Fizioterapijom se teško može djelovati na bradikineziju, rigor i tremor jer su oni posljedica procesa bolesti, te se na njih može djelovati samo lijekovima. Segmenti na koje se može djelovati fizioterapijom su poboljšanje aktivnosti svakodnevnog života, hod, balans, postura, transferi. Cilj fizioterapije je pojavnost komplikacija dovesti do minimuma, a samostalno funkcioniranje bolesnika dovesti do maksimuma. Bolesnicima je iznimno važna podrška obitelji i njihova pomod zbog neugode radi ovisnosti o drugima i osjedaja nemodi, demencije i depresije. Dobra fizioterapijska procjena i intervencija moraju biti kvalitetne, sveobuhvatne i svrsishodne kako bi doprinjeli boljitku pacijenta. Mjerenjima i testovima kao što su Hoehn i Yahr skala, Barthelov indeks, Bergova skala ravnoteže, Ashwortova skala, funkcionalna mjera neovisnosti evaluiramo stanje bolesnika te pratimo njegov napredak. Najvažniji oblik fizioterapijske intervencije je terapijska vježba koja uključuje aktivnosti koje omogudavaju bolesniku da održava i unaprjeđuje razinu izvedbe u svakodnevnim aktivnostima. Redovitim i pravilnim izvođenjem vježbi bolesniku se poboljšava opde stanje i život mu postaje kvalitetniji, a tijek bolesti se usporava. Osim terapijskih vježbi za unaprjeđenje koordinacije i balansa, proprioceptivnog treninga i hidroterapije odličan alternativni oblik vježbi su ples i Tai Chi