Fizioterapijski postupci prevencije i rehabilitacije ozljeda u rukometu

Rukomet je timski sport s loptom u kojem se natječu dvije momčadi; svaka sa šest igrača u polju i golmanom. Od samih početaka, rukomet je obilježen stalnim poboljšanjima i razvojem; kako na području pripreme sportaša, tako i na području taktike i samih pravila igre. Progresija kao konstanta u ovom sportu, zajedno s uzbuđenjem i neizvjesnošću do samog kraja utakmice, osigurala je rukometu veliku popularnost. Danas rukomet igra više od 19 milijuna ljudi u 183 zemlje, dok se broj registriranih klubova penje do 795 000 (1). Igru karakteriziraju brzina, česti fizički kontakti između igrača i nagle promjene smjera. Također je često da igrači igraju čvrsto i grubo kako bi postigli prednost. Uz to, profesionalni igrači su izloženi stalnim naporima; utakmice se igraju tijekom cijele godine te oni igrači koji nastupaju i sa svojim klubovima i nacionalnim reprezentacijama, odigraju između 70 i 100 utakmica godišnje. Također, svake godine se održava i Europsko ili Svjetsko prvenstvo, a s obzirom da je rukomet od 1972. godine olimpijski sport, svake četiri godine održava se i rukometni turnir na Olimpijskim igrama (2). Iz svega navedenog jasno je kako su igrači rukometa izloženi velikim tjelesnim naporima i, sukladno tome, podložni raznim ozljedama. Ranija istraživanja pokazala su da najveći udio, između 40% i 84%, predstavljaju ozljede uzrokovane fizičkim kontaktom između igrača (3). Iz istraživanja koje su proveli Langevoort i Myklebust tijekom 6 velikih internacionalnih natjecanja dobivamo informaciju o učestalosti te najčešćim lokalitetima ozljeda. Učestalost ozljeda bila je 108 na 1000 sati igre. Najučestalije su ozljede donjih ekstremiteta (42%), ozljede glave (23%), gornjih ekstremiteta (18%), te ozljede trupa (8%) (4). Cilj ovog rada je prikazivanje nekih od najčešćih ozljeda u rukometu. Štoviše, razumijevanje specifičnih situacija u rukometu te poznavanje rizičnih čimbenika za nastanak ozljeda od velike su važnosti za mogućnost preventivnog djelovanja. Osim toga, važan dio ovog rada posvećen je i fizioterapijskoj rehabilitaciji već nastalih ozljeda