Zastupljenost tipova lezija u dojci na biopsiji iglom

Dojka je paran organ, modificirana žlijezda lojnica kožnog podrijetla svojstvena za ženski spol po kojoj je nazvan čitav rod sisavaca. Kod žena stvara funkcionalnu jedinicu, dok kod muškaraca ostaje rudimentarni organ. Dojka se sastoji od tri osnovne komponente: kože, žlijezda i vezivno masne potpore. Normalna dojka sastoji se od 15-25 režnjića koji čine funkcionalne jedinice tkiva dojke. S početkom menarhe, kanalići i tkivo se umnažaju te ona počinje poprimati svoj oblik. Oblik i veličina dojke genetski su uvjetovani i sukladni su tjelesnoj sazdanosti. Osim hormona koji svoju funkciju ponajviše ispoljavaju u pubertetu, na razvoj dojke ima i trudnoća, genetska predispozicija, postmenopauzalne promjene te način života. Danas je glavni javnozdravstveni problem vezan za rak dojke, čija se incidencija s vremenom povećava. Promjene na dojci ne moraju nužno označavati patološko stanje. Bolesti dojke možemo podijeliti na kongenitalne anomalije dojke, upalu dojke, endokrine poremećaje i tumore, koji mogu biti dobroćudni i zloćudni. Mnoge zemlje razvijenog dijela svijeta promiču brojne programe kojima se nastoji smanjiti broj umrlih žena od raka dojke. Karcinom dojke najčešći je zloćudni tumor u ženskoj populaciji, a kod nas je i vodeći uzrok smrtnosti. Javlja se u razdoblju menopauze, a klasificiramo ih na osnovi njihove proširenosti, tj. na one koji nisu probili bazalnu membranu (carcinoma in situ) i one koji jesu (carcinoma invasium). Najčešći karcinomi dojke su: invazivni duktalni karcinom bez posebne oznake, invazivni lobularni karcinom, invazivni tubularni karcinom, medularni karcinom i koloidni karcinom. Vrlo je bitno odrediti stadij bolesti radi određivanje terapije. Glavne dijagnostičke metode za otkrivanje raka dojke su anamneza, fizikalni pregled i mamografija. Međutim, za postavljanje egzaktne dijagnoze potreban je pregled suspektnog tkiva pod mikroskopom. Danas se koristi BI-RADS sustav kategorije koji se isključivo temelji na histološkim značajkama uzorka, a ne na kliničkim ili imaging karakteristikama. Prema tome, lezije svrstavamo u pet kategorija, B1-B5. Mora se naglasiti da B kategorije ne predstavljaju patološku klasifikaciju lezija dojke, nego služe kao neka vrsta kôda kojim se procjenjuje histopatološki status. Na temelju istraživanja provedenog u KBC Zagreb prema podacima iz 2015.-2016. godine, rezultati upućuju da je najviše zastupljenih lezija tipa B2 i B5, od čega su najčešće obolijevale žene od 50-60 godina