Socijalne vještine i svakodnevna sestrinska praksa

Komunikacija je dinamički proces razmjene ideja, osjećaja, misli i informacija od pošiljatelja do primatelja te podrazumijeva postojanje nekog međuljudskog odnosa. Komunikacija kao temelj socijalne interakcije odlikuje se slanjem i primanjem verbalnih i neverbalnih poruka s ciljem obostranog razumijevanja sugovornika. Svakim svojim činom čovjek odašilje neku poruku bilo da se radi o riječima, pokretima, mimici, stavu tijela i slično. Medicinske sestre u svojoj sestrinskoj praksi svakodnevno komuniciraju s pacijentima, njihovim obiteljima te s cjelokupnim zdravstvenim timom. Dobra komunikacija prvi je korak svakog liječenja stoga se mora temeljiti na razumijevanju, uvažavanju, slušanju i povjerenju. Medicinska sestra predstavlja nezaobilaznu kariku u zdravstvenom timu. Ona je visokovrijedan član zdravstvenog tima čija je uloga promicati zdravlje i sprječavati bolest, pridonositi oporavku bolesnika te pružiti pomoć pri ublažavanju patnji kod teških i neizlječivih bolesti. Općenito, sestrinstvo je plemenita i odgovorna profesija koja ne poznaje etničko ili socijalno porijeklo, boju kože, vjersko uvjerenje ili stil života. Dužnost je medicinske sestre poštivati različitosti među ljudima jer svaki ljudski život ima jedinstvenu vrijednost. Vještine približavanja bolesniku bez ikakvih predrasuda i stereotipa te stvaranje odnosa povjerenja zahtijeva poznavanje brojnih socijalnih vještina i sposobnosti. Socijalne vještine predstavljaju skup naučenih pozitivnih ponašanja koja su socijalno prikladna u svakodnevnoj interakciji s okolinom. Medicinska sestra mora prvenstveno imati dobro utrenirane komunikacijske vještine koje joj pomažu u prepoznavanju bolesnikovih potreba i potiču bolesnikovu samoekspresiju. Jednako važne vještine u sestrinskoj profesiji su ljubaznost i srdačnost, motivacija za razgovor s bolesnikom ili općenito, motivacija za napredak i profesionalni razvoj. Medicinske sestre moraju provoditi i tehnike aktivnog slušanja kako bi mogle donijeti valjane zaključke o tuđim problemima te savjesno reagirati na iste. U radu medicinske sestre empatija predstavlja temelj humanističkog odnosa s pacijentom jer sestra mora pokazati osjetljivost i razumijevanje za bolesnikove potrebe i probleme. Postoje i brojne situacije u kojima medicinska sestra mora pokazati hrabrost i vještine asertivnog ponašanja kojima bi iskazala nezadovoljstvo i poticala na učinkovito rješavanje problema ili sukoba. Uza sve to, medicinska sestra mora doživotno učiti i usvajati najnovije spoznaje i tehnike, provoditi edukaciju te imati sposobnost vođenja cijelog tima. Dakle, medicinska sestra služeći se različitim socijalnim vještinama treba znati prepoznati pravi problem i odabrati adekvatnu aktivnost za rješavanje istog, a sve to u pravo vrijeme i na pravom mjestu