Sestrinske intervencije u primjeni psihofarmakoterapije u osoba oboljelih od shizofrenije

Shizofrenija je psihička bolest, odnosno psihički poremećaj. Brojne su definicije shizofrenije ali niti jedna ne može u potpunosti opisati kompleksnost promjena koje su prisutne u oboljelih. Shizofrenija utječe na sposobnost osobe da razlikuje što je stvarno a što nije, da upravlja svojim emocijama, da jasno razmišlja, donosi odluke, sudjeluje u komunikaciji i provodi aktivnosti svakodnevnog života. Jedna od sto osoba u svijetu će oboljeti od shizofrenije. Smatra se kako je pojava bolesti povezana sa biološkim, socijalnim i psihološkim faktorima. Najčešće se javlja u mladenačkoj dobi, podjednako u oba spola, podjednako u svim društvenim slojevima i kulturama. Metode liječenja uključuju psihofarmakoterapiju, psihoterapiju, različite psihosocijalne metode i rehabilitaciju, edukaciju bolesnika i obitelji, te elektrostimulativnu terapiju. Kako bi bila uspješna u svome radu sa shizofrenim bolesnicima, medicinska sestra mora imati osnovna znanja o bolesti, psihofarmakoterapiji te neposrednim aktivnostima koje provodi medicinska sestra, a to su komunikacija sa bolesnikom i primjena psihofarmakoterapije. Cilj ovog završnog rada je istaknuti važnost pristupa prema shizofrenim bolesnicima u postupku primjene psihofarmakoterapije. Za mnoge „rutinski“ postupak primjene terapije, za medicinsku sestru na psihijatrijskom odjelu predstavlja vrlo složenu intervenciju. To je postupak koji od medicinske sestre traži da sa bolesnikom prvo izgradi odnos povjerenja, gdje bolesnik postaje partner u postupku primjene psihofarmakoterapije. Medicinska sestra u postupku primjene psihofarmakoterapije mora uzeti u obzir brojne faktore; uvid bolesnika u svoju bolest, znanja i zablude koje ima o svojoj bolesti, stupanj suradljivosti, želja za liječenjem, podrška obitelji i okoline. Kompleksnost bolesti i njezin utjecaj na bolesnikovu percepciju sebe i stvarnosti predstavljaju iznimno otežavajući faktor u radu medicinske sestre sa shizofrenim bolesnikom. Stoga se od medicinske sestre očekuje, da svojim ponašanjem i komunikacijom stimulira bolesnika na suradljivost, uvijek pruži adekvatne informacije, i tako stekne povjerenje bolesnika i njegove obitelji, jer samo tako može biti uspješna u provođenju zadanih intervencija. Rad na psihijatrijskim odjelima predstavlja stalnu potrebu ulaganja u vlastita znanja i vještine, samo tako možemo garantirati sebi i korisnicima naših usluga profesionalnost i kvalitetu