Fizioterapijski postupci nakon operativnog liječenja tumora dojke

Rak dojke najčešći je rak žena u svijetu i uzrokuje oko 20% smrti u ženskoj populaciji. U Hrvatskoj se godišnje dijagnosticira oko 2500 novih slučajeva, a oko 800 žena umre od raka dojke, a to je broj koji svrstava Hrvatsku među zemlje s visokom incidencijom. Liječenje raka dojke može biti lokalno (operativno, radioterapija) i sistemsko (kemoterapija, hormonska, biološka i ciljana terapija). Ovisno o vrsti, tipu, veličini i proširenosti tumora odabire se metoda liječenja (ili kombinacija više metoda) za koju se smatra da će postići najbolje rezultate tijekom liječenja. Od navedenih metoda operativni je zahvat, ipak na prvom mjestu. Može biti poštedni te radikalni. Kod poštednog zahvata odstranjuje se tumor ili dio dojke, ali ne i cijela dojka dok se radikalnim zahvatom ili mastektomijom odstranjuje čitava dojka. Adjuvantno liječenje je dodatno liječenje koja se primjenjuje uz operaciju. Za bolesnice sa I - III stadijem raka dojke, moguće adjuvantno liječenje je: radioterapija, kemoterapija, hormonska terapija i ciljana terapija. Radioterapija je lokalno liječenje, a kemoterapija, hormonska i ciljana terapija mogu djelovati na stanice raka koje su se proširile na druge dijelove tijela. Posljednje navedene terapije se nazivaju sustavno liječenje. Nakon mastektomije može, a i ne mora uslijediti rekonstrukcija dojke. To je operativni zahvat kojim se omogućuje nadomještanje dojke silikonskom protezom, protezom punjenom fiziološkom otopinom, tkivnim ekspanderima ili pak uporabom vlastitog tkiva. Rekonstrukcija dojke može uslijediti odmah nakon mastektomije, u istom operativnom zahvatu i tada se zove primarna te nakon onkološkog liječenja (mjesecima, godinama nakon mastektomije) i tada je zovemo sekundarna. Uslijed liječenja raka dojke nastaju brojne fizičke posljedice koje negativno utječu na svakodnevno funkcioniranje pacijentice. Nakon operativnog zahvata dolazi do smanjenja snage mišića ramenog obruča i ruke zbog mirovanja što će dovesti do disfunkcije ramena, moguće pojave limfedema te posturalnih abnormalnosti. Jedan od najčešćih problema s kojima se susreću žene operirane na dojci je limfedem. Limfedem se definira kao suvišak tekućine, tkivnih bjelančevina i masti s kroničnim upalnim stanicama i fibrozom u intersticiju, koji nastaje zbog insuficijencije limfnog sustava. Uloga fizioterapije nakon mastektomije od izuzetne je važnosti i ogleda se u psihičkoj, a ponajviše u fizičkoj rehabilitaciji žene. Fizioterapija nakon mastektomije sprječava postoperativne komplikacije, pojavu limfedema i posturalnih deformacija, te priprema pacijenticu za uključivanje u svakodnevne životne aktivnosti primjenom fizioterapijskih postupaka. Fizioterapijski proces počinje sveobuhvatnom procjenom prema SOAP modelu. SOAP model dokumentiranja fizioterapijskog procesa uključuje subjektivni i objektivni pregled, analizu te evaluaciju rezultata. Subjektivni pregled omogućuje prikupljanje informacija od pacijentice (i iz medicinske dokumentacije), relevantne za njezino stanje dok objektivni pregled obuhvaća observaciju te mjerne postupke. Fizioterapijska intervencija uključivat će brojne postupke u cilju povećanja kvalitete života žene, a vremenski gledano, koristiti će drugačije metode u ranoj postoperativnoj, kasnoj postoperativnoj te kasnoj fizioterapiji. Kroz cjelovit pristup svakoj ženi fizioterapija će uključivati metode smanjenja boli, terapijske vježbe za povećanje mišićne snage i jakosti, povećanje opsega pokreta, poboljšanje respiratornog kapaciteta te specijalizirane metode poput PNF koncepta te limfne drenaže. Fizioterapija kroz dobro planiranu i provedenu procjenu i intervenciju ima u cilju obnovu i ponovnu uspostavu narušene ili izgubljene funkcije, očuvanje zdravlja te poboljšanje ukupne kvalitete života. Ključne riječi: rak dojke, incidencija, limfedem, mastektomija, rekonstrukcija dojke, fizioterapij