HIPERTIREOZA - POREMEĆAJ FUNKCIJE ŠTITNJAČE

Štitnjača (lat. Glandula thyreoidea) je neparna endokrina žlijezda (žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem) koja hormone proizvodi i izlučuje izravno u krv. Sastoji se od dva režnja međusobno spojena suženim dijelom pa stoga ima oblik slova H. Smještena je u donjem dijelu vrata, ispred grkljana, neposredno ispod Adamove jabučice. Štitna žlijezda luči hormone prijeko potrebne za normalno funkcioniranje i razvoj ljudskog organizma: tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) i kalcitonin (CT). Lučenje hormona štitnjače pod utjecajem je hormona hipofize, tireotropina (TSH), koji osovinom hipotalamus - hipofiza - periferna žlijezda kontrolira rad štitnjače. Poremećaj lučenja hormona štitnjače se može odraziti na dva načina: kao višak ili manjak hormona. Manjak hormona štitnjače uzrokuje hipotireozu koju karakterizira smanjena proizvodnja energije na razini tkiva. Višak hormona štitnjače uzrokuje hipertireozu. Hipertireoza je stanje karakterizirano ubrzanim radom štitnjače, a prezentirano najčešće povišenim vrijednostima tiroksina u serumu. Posljedice pojačanog rada štitnjače očituju se kao ubrzani metabolizam, nagli gubitak tjelesne težine, brz i nepravilan rad srca, nervoza, tjeskoba, tremor ruku te promjene u tijeku menstrualnog ciklusa. Brojne bolesti štitnjače kao što su autoimuni tireoditis, toksični edem, tumori i adenomi rezultiraju hipertireozom. Hipertireoza se javlja češće kod žena nego kod muškaraca i to u dobi između dvadesete i pedesete godine života. Laboratorijska dijagnostika, uz ultrazvuk, prvi je korak u pretraživanju na hipertireozu i sastavni dio diferencijalne dijagnostike bolesti štitnjače. Osnovni laboratorijski pristup dijagnostici bolesti štitnjače primarno uključuje određivanje TSH, tzv. ultrasenzitivnim testom