Dijagnostika autoimunih bolesti štitnjače

Štitnjača je endokrina žlijezda koja se nalazi ispod grkljana, a ispred dušnika. Ima dva režnja koji su spojeni istmusom te izgleda poput leptira. Režnjevi se sastoje od folikula koji sadrže koloid okružen slojem epitelnih stanica. U epitelnim stanicama se odvija sinteza hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4). Radom štitnjače upravljaju hipotalamus i hipofiza i to mehanizmom negativne povratne sprege. Tiroksin i trijodtironin snažno potiču metaboličke procese u tijelu. Potpuni nedostatak hormona štitnjače obično uzrokuje smanjenje bazalnog metabolizma za 40 do 50% ispod normalne vrijednosti, a izuzetno veliko lučenje hormona štitnjače može povećati intenzitet bazalnog metabolizma 60 do 100% iznad normalne vrijednosti. Najčešće bolesti štitnjače su autoimune bolesti. Tu spadaju Basedowljeva (Gravesova) bolest, Hashimotov tireoiditis (kronični limfocitini tireoiditis), postpartalni tireoiditis i Riedeleova struma. One nastaju kada imunološki sustav pacijenta počne proizvoditi antitijela protiv vlastite štitnjače. Antitijela koja se određuju su antitijela na tireoidnu peroksidazu (TPO-At), antitijela koja stimuliraju receptor za TSH (TS-At) i antitijela na tireoglobulin (At-Tg). Za dijagnostiku autoimune bolesti štitnjače potrebno je napraviti ciljanu obiteljsku i osobnu anamnezu te klinički pregled. Nakon toga se laboratorijski određuje hormonalni status i radi se ultrazvučni pregled štitnjače. Ukoliko je potrebno napravi se i citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka te scintigrafija štitnjače