Smanjena mogućnost brige o sebi kod onkoloških bolesnika

Učestalošću i visokom smrtnošću karcinom je izazov suvremene medicine. „U svijetu svake godine od raka oboli 11, a umre 7 milijuna ljudi. S rakom u svijetu živi čak 25 milijuna ljudi. U Hrvatskoj godišnje oboli 25 000 ljudi, a umre 12. 500 .“ (1). Vodeći po učestalosti kod muškaraca je rak bronha i pluća, a kod žena rak dojke. U Hrvatskoj je rak važan zdravstveni problem koji će vjerojatno još više biti naglašen zbog posljedica domovinskog rata (2). Rak je druga bolest sa smrtnim ishodom nakon bolesti srca i krvnih žila. Najčešći maligni tumori su karcinomi (epitelijalno tkivo), sarkomi (mezenhimalno tkivo), leukemije (krvotvorni sustav) limfomi (limforetikularni sustav) te melanomi. Iako je uvriježeno mišljenje da je karcinom smrtonosna bolest, danas se smatra kroničnom bolesti. Tijekom liječenja pacijenta zbrinjava tim specijalista, a vrlo važnu ulogu ima medicinska sestra. Liječenje je dugotrajno i naporno za pacijenta. Liječenje se sastoji od citostatske terapije, radioterapije, operativnog liječenja, hormonske terapije, bioterapije, imunoterapije, genskog liječenja. Sestrinske intervencije kod onkoloških pacijenata potrebne su u svim fazama bolesti, a vezane su i uz edukaciju o bolesti, načinu liječenja, zdravstvenoj njezi, rehabilitaciji, što upućuje da onkološka medicinska sestra mora biti stručna, moralna i empatična. Medicinska sestra mora prepoznati specifične simptome, pacijentove potrebe i probleme, nakon čega postavljaju sestrinsku dijagnozu. Procjenjuje fizičke, psihološke, socijalne i duhovne potrebe onkoloških pacijenata. Najčešće sestrinske dijagnoze u onkoloških pacijenata su emeza, poremećaj prehrane, povišen rizik za infekciju, oštećenje sluznica te smanjena mogućnost brige o sebi. Ove sestrinske dijagnoze posljedica su agresivnog liječenja citostaticima, primjene radioterapije, invazivnih dijagnostičkih pretraga, operativnih zahvata te pogoršanja osnovne bolesti, metastaziranja u druge organe. Prilikom planiranja zdravstvene njege medicinska sestra mora uvažiti želje i navike pacijenta, te uputiti pacijenta da maksimalno iskoristi vlastite sposobnosti i mogućnosti prema zdravstvenom stanju pacijenta. Konačno, počeli smo shvaćati da bolesnik s rakom može ponovno biti samostalan ukoliko je osposobljen (3). Uloga medicinske sestre je nakon prikupljanja podataka o pacijentu napraviti plan zdravstvene njege. Postavlja sestrinsku dijagnozu, postavlja ciljeve zajedno sa pacijentom. Cilj mora biti željeni ali realan ishod zdravstvene njege. Medicinska sestra planira sestrinske intervencije koje su usmjerene ublažavanju ili rješavanju pacijentovih problema. Da bi se to postiglo, sestra brine za realnu potporu, primjenjujući praktične standarde i sestrinski proces kao osnovu zdravstvene njege (2). Trajno prati pacijenta i evaluira napredak pacijenta te vodi sestrinsku dokumentaciju. Prema procjeni samostalnosti medicinska sestra postavlja sestrinsku dijagnozu smanjena mogućnost brige o sebi koja se odnosi na smanjenu sposobnost samozbrinjavanja u aktivnostima hranjenja, održavanja osobne higijene, dotjerivanja i eliminacije