Rizični čimbenici za nastanak cerebrovaskularnog inzulta

Moždani udar (u tekstu MU) vodeći je uzrok hendikepa u populaciji odraslih, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Posljedično, troškovi liječenja i skrbi o bolesnicima značajno opterećuju sve zdravstvene sisteme, obitelji i same bolesnike. Kako se svi statistički pokazatelji ne mijenjaju značajno niti nakon uvođenja suvremenih metoda akutnog liječenja (sistemske trombolitičke terapije i u najnovije doba, endovaskularnih intervencija) potrebno je usmjeriti pozornost prema manje atraktivnim, ali izuzetno značajnim metodama primarne i sekundarne prevencije MU. Rizik za MU u populaciji slijedi distribuciju Gaussove krivulje što znači da je ukupni broj osoba koje imaju najniži i najviši rizik za MU malen, dok je najveći broj onih koji imaju srednji stupanj rizika. Zbog ograničene dostupnosti dijagnostičkih metoda koje koristimo u prevenciji (Doppler krvnih žila vrata, TCD, CT, CT-angiografija, MR, UZV srca, Holter EKG-a) visoke cijene preventivne terapije (statini, novi oralni antikoagulansi, kirurški zahvati na karotidnim arterijama) potrebno je razviti strategiju kojom će se osigurati dostupnost dijagnostičkih i terapijskih metoda te konrola učinka i ustrajnosti u uzimanju terapije. U praksi s obzirom na veliki broj takvih osoba u populaciji, to znači kako je nužno uključiti kvalitetno educirane medicinske sestre u primarnu i sekundarnu prevenciju MU jer one su osobe primarnog kontakta što ima omogućuje uspostavu odnosa povjerenja s bolesnicima, a istovremeno rasterećuje liječnike koji, kako se pokazalo, iz subjektivnih ili objektivnih razloga zanemaruju prevenciju i fokusiraju se na liječenje akutnog MU. U svijetu danas postoje sestrinske službe, za prevenciju MU u vidu savjetovališta, ambulanti za praćenje antikoagulacijske terapije, trijaže u TIA centrima i drugo o čemu će biti, raspravljeno u ovom radu. Očekivana korist od ovog rada mogla bi biti platforma za razvoj sličnih službi u našoj državi