Uloga radnog terapeuta s osobama oboljelim od demencije

Svjetska zdravstvena organizacija demenciju karakterizira kao poremećaj sposobnosti pamćenja uz moguće pridružene druge kognitivne deficite: disfaziju, apraksiju, agnoziju te poteškoće u orijentaciji i/ili donošenju svakodnevnih odluka, ali bi puno točnija bila definicija po kojoj je demencija sindrom globalnog i progresivnog oštećenja stečenih kognitivnih sposobnosti prouzročena organskom bolešću središnjeg živčanog sustava, pri očuvanoj svijesti, u kojem su posebno oštećene sposobnosti pamćenja, učenja, apstraktnog mišljenja, orijentacije i poimanja vidno-prostornih odnosa. Demencija kao takva značajno mijenja izvođenje aktivnosti dnevnog života (samozbrinjavanja, produktivosti, slobodnog vrmena) te dolazi do velikih problema u izvođenju istih. Sagledavajući osobu cjelovito, prepoznajući njezine vrline i potencijale, radni terapeut potiče sudjelovanje u aktivnostima koje podižu neovisnost, kvalitetu života te osobnu vrijednost pojedinca. Radnom terapeutu je krajnji cilj ući u klijentov svijet uz holistički pristup te klijentove aktivnosti bazirati na njegovima sposobnostima, a ne ograničenjima. Radni terapeut : • pojednostavljuje svakodnevne zadatake, • strukturira okruženje, • adaptira pomagala, • koristi verbalne upute („operite zube“), • koristi se vizualnim uputama („demonstracija pranja zubi“), • koristi se fizičkim uputama (vodi pokret/aktivnost), • smanjuje stupanj izgubljenosti (zbunjenosti) i agitacije (napetosti), • osigurava aktivnosti u kojima je klijent uspješan, • omogućava pomoć, potporu i edukaciju skrbnicima i okolini bolesne osobe