PROTEINI BETA GLOBULINSKE FRAKCIJE U ELEKTROFOREZI PROTEINA U SERUMU

Proteini imaju važne uloge u biološkim procesima stoga su od velikog značaja u medicinsko-laboratorijskoj dijagnostici. Pomoću elektroforetskih metoda razdvajamo ih na pojedine frakcije. U kliničkim laboratorijima kapilarna zonska elektroforeza pokazala se kao relativno brza i jeftina metoda koja omogućava uvid u udjele svih proteina seruma. Migracija proteina počinje aplikacijom električnog polja. Svi su povučeni kroz kapilaru u istom smjeru elektroendoosmotskim tokom. Proteini se razdvajaju tokom migracije, te se detektiraju na krajnjem djelu optički transparentne kapilare. Signal detektora povezan je sa softver uređajem kompjutora gdje dobivamo elektronički podatak u obliku elferograma. Elferogram predstavlja odgovor detektora kao funkciju vremena. Odijeljene frakcije pojavljuju se kao pikovi na elferogramu s karakterističnim vremenom retencije. U kapilarnoj zonskoj elektroforezi serumske proteine razdvajamo na albumin, α₁, α₂, β₁, β₂ i γ-globulinsku frakciju i procjenjujemo vrijednosti pojedinih frakcija. Kao rezultat bolesti i stanja dolazi do promjena koncentracija ukupnih proteina ili do promjena u pojedinim proteinskim frakcijama. U β₁-frakciji možemo procijeniti koncentracije transferina i hemopeksina, a u β₂-frakciji CRP i komponenti komplementa C3 i C4. Funkcija hemopeksina je da veže oslobođeni ili izgubljeni hem u cirkulaciji hemskih proteina i brani tijelo od oksidativnog stresa kojeg može izazvati slobodni hem. Patološke koncentracije hemopeksina povezane su sa hemolitičkom anemijom, kroničnom neuromuskulaturnom bolesti i akutnom interminentnom porfirijom. Transferin kontrolira razinu slobodnog željeza. Transferin se analizira kako bi se utvrdio uzrok anemije, uvidio put metabolizma željeza i odredio ukupni kapacitet vezanja željeza. Koncentracije C3 i C4, koji se najčešće određuju, povećane su u upalama prouzročenim bakterijama, u bilijarnoj opstrukciji, amiloidozi, a smanjene kad je smanjena njihova sinteza kao u malnutriciji ili kad je pojačan njihov katabolizam kao u sistemnom eritemskom lupusu, reumatoidnom artritisu, DIK-u. Mjerenje CRP korisno je u razlikovanju akutnih bakterijskih od virusnih infekcija, te u praćenju napredovanja bolesti i u praćenju djelotvornosti liječenja, a može se koristiti i kao faktor rizika. Koncentracije IgA općenito rastu kao odgovor na infekcije pri crijevnim bolestima, bolestima dišnih organa, tuberkuloze te katkad i u početnoj fazi ciroze jetre. Budući da je IgA vrsta protutijela koja dominira u sekretima prva je obrambena linija protiv bakterijskih i virusnih antigena. Ako je uzorak za elektroforezu proteina plazma, moguće je u β₂ globulinskoj frakciji detektirati fibrinogen. Dijagnostičko značenje fibrinogena je u upalnim stanjima i poremećajima koagulacije. U ovom završnom radu najviše pažnje bit će posvećeno elektroforezi proteina i mogućnosti razdvajanja β-globulinske frakcije na β₁ i β₂-globulinske frakcije kapilarnom zonskom elektroforezom