Sestrinska skrb za bolesnika s oštećenjem vida

Oko je najvažnije ljudsko osjetilo jer njime primamo najviše informacija iz okoline. Ono nam služi da možemo vidjeti svijet oko sebe. Oko pretvara svjetlost u živčane impulse. Oštećenja vida mogu nastati zbog raznih utjecaja, te mogu biti prisutna od rođenja ili stečena tokom života. Simptomi na osnovu kojih možemo primijetiti da se kod osobe radi o oštećenju vida su nemogućnost raspoznavanja boja, udaljavanje predmeta od sebe da bi ih osoba bolje vidjela, smanjena sposobnost fokusiranja predmeta, smanjena mogućnost podnošenja bliještenja, poteškoće pri prilagođavanja na nagle promjene svjetla i tame. Neke promjene na oku isključivo su posljedica starenja. Zjenice s godinama postaju uže, i teže se šire, pa zbog toga na mrežnicu s godinama pada sve manje svjetla. Starenjem se kvaliteta vida smanjuje čak i kad nema nikakvih očnih bolesti. Oštećenja vida mogu prouzročiti strah, nesigurnost i emocionalne reakcije. Zbog oštećenja vida čovjek se sve više oslanja na druga osjetila kao što su dodir, sluh. Skrb za bolesnika s oštećenjem vida zahtjeva dodatnu pozornost i pažnju. Ako je oštećenje vida kod bolesnika prisutno duže vrijeme, tada je potrebna povećana potpora prilikom dolaska u zdravstvenu ustanovu dok ne upozna okolinu. Ako se oštećenje vida prvi puta pojavljuje potrebe za pomoći će biti povećane. U zbrinjavanju bolesnika s oštećenjem vida intervencije medicinske sestre usmjerene su unapređenju samozbrinjavanja, prevenciji ozljeda i sprečavanju socijalne izolacije